Page 196 - David Icke - Priče iz vremenske omče

374 Priče iz vremenske omče Dobro, sad to dokaži! 375

i bez'znanstvene' podrške? Samo vi znate čini li vam se to točnim ili ne; ne treba sastavlja naglavce okrenutu, dvodimenzionalnu sliku koju šalju oči u oblik koji
vam neki tip sa zvučnom titulom i slovima iza svog imena da vam kaže što da mislimo da vidimo. Znanstvenici tumače da je pretvorba iz 2-D u 3-D moguća
mislite. Što vam govori vaše srce? Samo je to važno. Drugo, uopće ne pokušavam zato što mozak uzima svjetlost/informacije iz oba oka i kombinira ih u jednu 3-D
bilo koga uvjeriti u bilo što, to uopće nije moja namjera ni želja. Zašto se onda sliku, slično kao kod onih uređaja za gledanje 3-D slika koje možete kupiti. Osob­
2
gnjavim time? Želim razumjeti što se događa i mislim da je pravedno da svi imaju no, međutim, smatram da je proces sofisticiraniji od toga.
pristup svim dostupnim informacijama, a ne samo verziji koja odgovara onima Kakav samo put treba proći sve što 'vidimo'. Uzimajući u obzir te činjenice
na vlasti. Što će ljudi na temelju toga zaključiti njihova je stvar, ne moja. Treće, čak jasno je da naša 'fizička' stvarnost ne nastaje 'vani', nego 'unutra'. To je kao da gle­
i za one koji još uvijek zahtijevaju 'dokaze' za sve, postoji sve enormnija količina date kroz prozor i nekome prepričavate verziju onoga što vidite koja odgovara
znanstvenih dokaza za teme iz prethodnog poglavlja, koliko god one isprva mogle vašim vjerovanjima, a ne onome što se stvarno događa. Kako su pokazale studije,
zvučati fantastično. muškarcima i ženama, primjerice, doista je problem točno međusobno komuni­
cirati jer jedno ne čuje ono što drugo kaže. Odvija se proces uređivanja u kojem
Vidjeti znači vjerovati? svatko od njih 'čuje' ono što podržava njihova uvjetovana vjerovanja i predrasude

«Ne mogu vjerovati vlastitim očima.», kažu ljudi. Ne bi ni trebali, jer oči zapravo o onom drugom. Vidio sam televizijske emisije u kojima su snimili razgovor, pitali
ne vide. One su leće koje propuštaju informacije do vizualnog korteksa u mozgu, svakog sudionika što je onaj drugi rekao, i nakon toga pustili snimku. Zapanjili bi
i tek tamo u stvari 'vidimo'. Mi 'vidimo' mozgom, ne očima. Bolje bi bilo reći «ne se shvativši koliko su netočno čuli ono što im je rečeno ili ton kojim su se drugom
mogu vjerovati vlastitom mozgu» ili «vidio sam vlastitim mozgom». Na putu od obraćali. Isto ćete doživjeti u bilo kojem razgovoru između ljudi krutih uvjerenja.
očiju do vizualnog korteksa sljepoočni režnjevi ureduju i rekonstruiraju do 50% Sjećate se anketa američke javnosti koje su otkrile koliko je njih vjerovalo u za­
i više tih informacija, pa 'vidimo' samo ono što mozak, sa svim njegovim uvjeto­ panjujuće besmislice o i l . rujna, Iračkom ratu i otkrivanju i upotrebi kemijskih i
vanim stvarnostima, odlučuje da vidi. U svojoj izuzetnoj knjizi Holografski svemir bioloških oružja? Steve Kuli, direktor Programa za stavove o međunarodnoj poli­
Michael Talbot piše o radu neurofiziologa Karla Pribrama i drugih: tici na Sveučilištu Maryland, rekao je da razina neinformiranosti sugerira da neki
Amerikanci možda nastoje izbjeći iskustvo «spoznajne neusklađenosti«. Ukratko,
«Pribram je otkrio da vizualne informacije koje majmun prima preko svojih njihova uvjerenja u sukobu su s činjenicama. Tako su njihova uvjerenja, a ne či­
optičkih živaca ne putuju izravno u njegov vizualni korteks, nego se najprije njenice, ono što upravlja njihovim reakcijama i odgovorima. Usađivanje uvjerenja
filtriraju kroz druga područja mozga. Brojna istraživanja pokazala su da isto Iluminatima je važnije od svega, s obzirom da kroz uvjerenja manifestiramo našu
vrijedi i za ljudski vid. Vizualni podaci koji ulaze u naše mozgove preuređuju stvarnost.
se i modificiraju u našim sljepoočnim režnjevima, i tek se onda prosljeđuju
do vizualnih korteksa. Neka istraživanja sugeriraju da se manje od 50 posto Ono što ne Vidimo', izmišljamo
onoga što'vidimo'zaista temelji na informacijama koje dolaze do naših očiju. Oči imaju slijepu točku na mjestu gdje se optički živac spaja s okom usred mrežni­
Preostalih više od 50 posto sastavljeno je od naših očekivanja o tome kako • ce. Bez obzira što gledali, iz tog dijela oka ne možemo vidjeti ništa, ali mozak skla­
bi svijet trebao izgledati (a možda i od drugih izvora, kao što su stvarnosna pa sliku na temelju raspoloživih informacija i popunjava'rupu'. Stvarnost je samo
polja). Oči možda jesu organi vida, ali mozak je taj koji vidi.»' ono što smo programirani vjerovati da je. Ono što vjerujemo da'vidimo', to i vidi­
mo, pri čemu isto vrijedi za svih pet osjetila. Fenomen sindroma 'fantomskog uda',
Takav je put informacije, ili 'svjetlosti', kako ju neki zovu, kada prelazi iz očiju kada ljudi i dalje osjećaju ud koji im je amputiran, još je jedan primjer načina na
u mozak: svjetlost ulazi u oko prolazeći kroz vanjski, proziran sloj zvan rožnica, koji naša osjetila reagiraju na osjećaj za stvarnost u mozgu. U prvom filmu ciklusa
nastavlja dalje kroz zjenicu koja se širi ili skuplja kako bi propustila više ili ma­ Matrix žena poznata kao 'Proročica' kaže Neu da ne brine za vazu. Koju vazu, pita
nje svjetlosti, ovisno o okolnostima. Taj proces kontroliraju obojeni dijelovi naših on? Dok to govori, vaza pada na pod kraj njega. On se duboko ispričava, ali Proro­
očiju, šarenice; od zjenica/šarenica ide u leću kako bi bila fokusirana; sljedeća je čica odvraća: «Ono što će te stvarno kopkali je bi li se to dogodilo da ništa nisam
postaja staklovina, želatinasta tvar iza leća; nakon toga svjetlost/informacija pada rekla.» Neprestano nas programiraju da prihvaćamo stvarnosti koje odgovaraju
na mrežnicu koja bilježi 'sliku' poput filma u fotoaparatu. Ali ta slika snimljena u planu, jer kad ih prihvatimo, te se stvarnosti mogu manifestirati. Pitam se koliko
mrežnici okrenuta je naglavačke i dvodimenzionalna je; ona odlazi dalje u optički često ljudi toliko opsesivno upozoravaju djecu na nešto da dječji um apsorbira i
živac koji šalje sliku kroz mozak do zatiljnog režnja. Tek tada mozak ponovno stvara tu stvarnost. «Uvijek sam mu govorila da će mu se dogoditi nesreća ako ne