Page 194 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 194

Priče  iz vremenske  omče                                                            Nema  vremena,  nema  prostora                 371

                     dodao je:  «Nije  pitanje  to  što  te  izluđuje, nego  njegovo  postavljanje.«  Psihijatar  R.  »Tradicionalna  znanost  drži  da  su  se organska  tvar  i život  razvili  iz kemijske
                     D. Laing jednom je rekao:  «Ako  ne znam  da  znam, mislim  da  ne znam.»  Ljudima          smjese  prvobitnog  oceana  isključivo  kroz  nasumične  interakcije  atoma  i
                     toliko  nedostaje  samopouzdanja  da  traže  od  drugih  da  im  govore  što  da  misle, ali   molekula. Slično  tome,  tvrdi  se  da  se  materija  organizirala  u  žive  stanice,  a
                     kad  bi  uspjeli osloboditi  svoje  umove  od  te sumnje  i ograničenosti, jednostavno  bi  stanične  u  složene  višestanične  organizme  sa  središnjim  živčanim  sustavom
                     znali'. Nemojte nešto misliti, znajte. Nemojte pitati, znajte.                              isključivo  kroz  slučajnost  i  'prirodan  odabir'.  I  nekako,  zajedno  s  tim
                                                                                                                 objašnjenjima,  pretpostavka  da  je  svijest  nusprodukt  materijalnih  procesa
                     Tratimo   živote sanjajući                                                                  koji  se  događaju  u  mozgu  postala  je  jedna  od  najvažnijih  metafizičkih

                     Nakon  Brazila  bolje  razumijem  prirodu  naše  sanjane stvarnosti. Jednom  prilikom       postavki  zapadnog  svjetonazora.«
                     šetao  sam  uz  plažu  po  divnom  sunčanom  danu  u izmijenjenom  stanju  svijesti  za­
                     hvaljujući  čarobnim  gljivama'. To je  bio jedini  'drugi  put' da  sam  nešto  uzeo  kako  «Kako  suvremena  znanost  otkriva  duboke  interakcije  između  kreativne
                     bih  pristupio  izmijenjenoj  stvarnosti.  Glas  mi  je  rekao:  «Pogledaj  oko  sebe,  zar  inteligencije  i  svih  razina  stvarnosti,  ta  simplicistička  slika  svemira  sve
                     ne  izgleda  kao  san?  Ne  ostavlja  li  dojam  poput  sna  koji  doživljavaš  dok  spavaš?»  više  postaje  neodrživa.  Vjerojatnost  da  su  ljudska  svijest  i  naš  beskrajno
                     Zaista je bilo  tako,  i  kasnije je 'sjećanje' na  to  iskustvo  bilo  izuzetno  nalik  snu. Je   kompleksan svemir mogli nastati kroz nasumične interakcije inertne materije
                     li  se  dogodilo?  Je li  to  zaista  sve  bio  san?  Bilo je  poput  šetanja  kroz sliku,'mjehur'   prikladno  je  uspoređena  s  onom  da  tornado  koji  prođe  kroz  odlagalište
                     stvarnosti,  a  smijeh je  dolazio  puno  lakše  nego  u čistom  osjetilnom  stanju.  Zani­  starog  željeza  može  slučajno  sastaviti jumbo-jet  747.»  5
                     mljivo  mi  je  bilo  to  što  su  me 'ovozemaljske'  pojave  mogle  istog  trena  izbaciti  iz
                     izmijenjenog  stanja  svijesti. Šetao  sam  uživajući  u svojoj  proširenoj  stvarnosti  kad  Itzhak  Bentov  u  svojoj  knjizi  Prikradanje  divljem  njihalu  naziva  takav  način
                     sam  ugledao  policijski  auto  i  počeo  razmišljati  o  autoritarnom  sustavu.       razmišljanja  'sindrom  žirafe'.  Naziv je  nadahnut  pričom  o  čovjeku  koji  prvi  put  u
                          Odmah  sam  izašao  iz  svog  izmijenjenog  stanja  i  bio  natrag,  'ovdje'.  Kasnije  životu  vidi  žirafu  i  njenu  enormnu  visinu,  vrat  i  noge.  To  se  toliko  suprotstavlja
                     sam  počeo  razmišljati  o  nečemu  vezanom  uz  strah  i  dogodila  se  ista  stvar.  Svaki  njegovoj  stvarnosti  da ju  isključuje  kao  nemoguću  i  odbacuje  ideju  da  takva  živo­
                     put  kad  bih  provjerio 'vrijeme'  na  svom  satu bio  sam  izbačen  iz izmijenjenog  sta­  tinja može postojati. Stanislav Grof proveo je oko 4.000 seansi  s LSD-om  i 20.000
                     nja jer  sam  se  uživio  u  stvarnost  Vremenske  omče.  To  mi  je  omogućilo  da  bolje  sa svojim  radom  s  holotropnim  disanjem,  koji  uključuje  kombinaciju  tehnika  di­
                     razumijem  kako  nas  Vremenska  omča/Matrix  drži  u  manipuliranoj  stvarnosti  i    sanja,  zvuka,  tjelesnih  vježbi  i  umjetničkog  izražavanja.  To,  kako  kaže  Grof,  ima
                     zašto je  sustav  organiziran  na  takav  način.                                       «izvanredan  potencijal  za  otvaranje  puta  istraživanju  čitavog  spektra  unutarnjeg
                                                                                                            svijeta.«  Fascinirala  su  ga  izvanredna  stanja  svijesti  kojima  su  njegovi  subjekti  i
                          Zanimanje  za  psihoaktivne  tvari  doživjelo je  eksplozivan  rast  tijekom  šezde­
                     setih  s  upotrebom  droga  kao  što je  LSD, ali one  su  uglavnom  postale  bijeg iz  ove  klijenti  bili  u  stanju pristupiti.  Iskusili  su kako je biti životinja  i  biljka, opisali  su za­
                     stvarnosti  umjesto  da  budu  most  do  nove.  Ja  ne  želim  bježati  iz  ove  stvarnosti,  mršene  pojedinosti  njihove  genetike  i  ponašanja koji  su  se  kasnije  pokazali  100%
                     želim  ju  promijeniti,  a  doživljavanje  izmijenjenih  stanja  može  nam  pomoći  da  točnima. Čak  su  iskusili kako je  to  biti  atom  ili krvno  zrnce, gledati  unutrašnjost
                     razumijemo  igru  s kojom  imamo  posla.  Ljudi  koji  su  proučavali  učinke droga  kao  Sunca,  kako  su  se  osjećali  u  maternici  i  u  rodnom  kanalu.  Drugi  su  reldi  da  su
                     što  je  LSD  iz  te  perspektive  zasigurno  su  naučili  mnogo  više  o  stvarnosti  nego  postali  svijest  cijelog  kozmosa,  a  i ja  sam  točno  znam  kako je to.  Kako je  to  bilo
                     što  bi  inače  naučili.  Jedan  od  njih  je  Stanislav  Grof, autor  knjige  Holotropni  um, 4  i  moguće?  Zato  što  mi  jesmo  kozmos,  mi  smo  svaka  stanica  i  atom,  i  ne  postoje
                     bivši  profesor na  Medicinskom  fakultetu  Sveučilišta John  Hopkins. Bio je osnivač   'prošlost'  ni  'budućnost'.  Zatvor  pet  osjetila  -  Vremenska  omča  -  odvaja  nas  od
                     Međunarodnog   transpersonalnog  udruženja,  razvio  je  metode  za  uvođenje  ljudi   shvaćanja  da  smo  svi  mi  Jedno.  Zapravo,  ta percepcija  podijeljenosti  jest  zatvor.
                     u izmijenjena  stanja  zvana  rad  s holotropnim  disanjem.  Grof je bio uvjereni mate-     U  tim  izmijenjenim  stanjima  izvan  pet  osjetila  možemo ponovno  steći  našu
                     rijahst  i ateist dok  1950-ih nije počeo proučavati učinke  LSD-a, nastojeći utvrditi   svjesnu  povezanost  s  Beskrajnim  i  iskusiti  bilo  koji  izraz Beskrajnog  -  sve  što po­
                     ima  li  od  njega  medicinske  koristi.  Njegova  istraživanja  potrajala  su  desetljećima.  stoji.  Pogledajte ocean. Dajemo  mu  različita  imena kao Tihi  ili  Indijski, kao  što  i
                     U  prvim  iskustvima  s  LSD-om  doživio je  nešto  što je  nazvao  «izvanredan  susret  samima sebi dajemo imena poput Bili Jones ili David Icke. Ali ti su'različiti'oceani
                     s  mojim  podsvjesnim«. Odmah je  shvatio  da  je  nepopustljiva 'istina  znanstvenog  ista voda, kao  što  smo  mi  ista  svijest.  Pa gdje je onda  ocean?  Razbija  li  se  o  obalu
                     establishmenta,  koja  se  u  školama  i  sveučilištima  uči  kao  činjenica,  obična  fanta­  Indije?  Oplakuje  li  plažu  na  Jamajci?  Jesu  li  to  uzburkane  vode  Južnokineskog
                     zija.                                                                                  mora?  On je sve to, i  zato može  iskusiti  sve to. Mi smo beskrajna  svijest koja je  sve.
                                                                                                            Gdje  se  nalazimo?  Jesmo  li stablo  u vrtu? Jesmo  li šuma niz cestu?  Jesmo  li  Sun­
                                                                                                            ce  na  nebu?  Jesmo  li  odraz koji vidimo  u zrcalu  ili  kišne  kapi  na  našem licu?  Mi
   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199