Page 200 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 200

Priče  iz vremenske  omče                                                                Dobro,  sad  to  dokaži!                  383

                     Karen  DeValois,  dvoje  neurofiziologa  sa  Sveučilišta  Berkley,  pružila  su  uvjerljive  prije  nekih  2.500  godina prema  našem  mjerenju'vremena',  u  doba  kada je  nastajao
                     dokaze  koje  su  u  međuvremenu  potvrdili  bezbrojni  drugi  znanstvenici  iz  cijeloga  materijalistički  pogled  na  svijet.  Međutim,  znanstveni  establishment  odbacivao  je
                     svijeta,  da  mozak  dekodira  frekvencijske  uzorke  i  pretvara  ih  u  holografske  slike  ideju  o  atomima  tijekom  mnogih  stoljeća,  pa  je  ona  ponovno  zaživjela  tek  1808.
                     koje Vidimo'.  U  način  na  koji  to  mozak  radi  uključen je  onaj  isti  Fourierov  sustav.  panas znamo  da atomi  sadrže još  manje čestice  i sastoje  se  od jezgre  (sačinjene od
                     Već  je  bilo  poznato  da  stanice  mozga  u  vizualnom  korteksu,  u  kojem  'vidimo',  protona  i neutrona)  oko koje orbitiraju  elektroni.  Unutrašnjost atoma  s elektroni­
                     reagiraju  na  različite  frekvencijske  uzorke  i  aktiviraju  se  prema  tipu  frekvencija  ma  koji  orbitiraju oko jezgre  i  sami  se vrte oko  svoje  osi  slična je  principu  planeta
                     koje  primaju. Već  je  duže  od  jednog  stoljeća  bilo  poznato  da  je  uho  frekvencijski  koji  kruže oko  Sunca,  iako  nije jednaka. Ono  što  želim  reći je  sljedeće: atomi  koji
                     dekoder,  a  eksperimenti  Georga  von  Bekesya, još jednog  dobitnika  Nobelove  na­   tvore'čvrstu','fizičku'  materiju  uopće  nisu  čvrsti  ni fizički. Oni  su  gotovo  potpuno
                     grade,  odavno  su  potvrdili  da  koža  reagira  na  frekvencije.  Kako  mi  je  rekao  glas  'prazni'  iz  perspektive  fizičkih  osjetila  (slika  50).  Kao  što  je  to  predočio  jedan  au­
                     u  Brazilu,  druga  istraživanja  uvjerljivo  navode  na  zaključak  da  je  svih  pet  osjetila  tor:  kad  bi  atom  bio  veličine  katedrale, jezgra  bi  bila  otprilike  veličine  novčića  od
                     takvo.  Ona  dekodiraju  frekvencije  u  vid, sluh,  okus, miris  i  dodir.  Kao  što je  rekao  deset centi. Ostalo je 'prazno' za  opažanje osjetilnog  svijeta  i  nije  ni  najmanje 'čvr­
                     Morpheus   u  prvom  filmu  ciklusa  Matrix:                                            sto'. Kako onda nešto što ni na koji način nije čvrsto može biti građevni blok čvrste
                                                                                                             stvarnosti?  Naravno, ne  može.  Iluzija čvrstoće samo je  iluzija.  U  knjizi  Samosvjesni
                          «Što je  stvarnost?  Kako  definiraš  stvarnost?  Ako  govoriš  o  onome  što  možeš  svemir  Amit  Goswami  piše:  «Ne  možete  sa  sigurnošću  znati  da  se  sve  stvari  sa­
                          opipati,  što  možeš  omirisati,  što  možeš  okusiti  i  vidjeti,  onda  su  stvarnost  stoje  od  atoma  -  to je  pretpostavka.  Pretpostavimo  umjesto  toga  da  se  sve  stvari,
                          samo  električni  signali  koje  interpretira  tvoj  mozak.»                       uključujući  atome,  sastoje  od  svijesti!«  8  Itzhak  Bentov  na  to  je  vrlo  lijepo  ukazao
                                                                                                             u  svojoj  knjizi  Prikradanje  divljem  njihalu.  On  objašnjava  što  bi  se  moglo  vidjeti
                          Ali,  ni  to  nije  sve. To  ovisi  o  točki  iz  koje  želite  promatrati  iluziju.  Na jednoj   pomoću  mikroskopa  za  promatranje  pojedinih  atoma  i  subatomskog  carstva:
                     razini, mozak je  hologram  koji  interpretira  stvarnost  radeći  poput  računala.  Ali  s
                     više  točke  gledišta, mozak ne  postoji!!  To je  samo još jedna  iluzija.                 «Uvećajmo  sada  komad  kosti...  vidimo  atome  kako  se  njišu  naprijed  i
                                                                                                                 natrag  poput  polja  zrele  pšenice  kroz  koju  puše  vjetar.  Kreću  se  skladno  i
                     Zid je 'čvrst'? Žao mi je, nemoguće                                                                                               u  predivnom  ritmu.  Energija
                                                                                                                                                       zvuka  teče  kroz  kristal.
                     Ne postoji  nešto takvo kao 'prazan prostor' (osim ako vjerujete da  postoji!). Fiziča­
                     ri  su  izračunali  da  svaki  kubični  centimetar'praznog  prostora'  (tj.  onoga  što  naša
                     fizička  osjetila  ne  mogu  'vidjeti')  sadrži  više  energije  nego  što  je  sadržano  u  svoj                                 «Sada  se  fokusiramo  na  atome.
                     materiji  poznatog  ('vidljivog')  svemira! 7  Baš  je  prazan,  ha?  Astrofizičarka  i  auto­                                    Isprva  se  doimaju  kao  male
                     rica  Giuliana  Conforto spominje  da  ne možemo 'vidjeti' 99,5%  mase  u poznatom                                                nejasne  kugle  koje  vibriraju  oko
                     svemiru.  Prostor  se  doima 'praznim' samo  zato  što je  energija  izvan  frekvencijskog                                        nepomičnih  točaka  u  molekuli.
                     raspona  pet  osjetila,  i  u  tim  nevidljivim  razinama  stvaraju  se  misaona  polja  koja                                     Kako  uvećavamo,  vidimo  sve
                     pretvaramo  u  holografske  iluzije  trodimenzionalne  'čvrstoće'.  Razina  pet  osjetila                                         manje  i  manje.  Elektronska
                     je  poput  krijeste  vala,  dok  su  nevidljive  razine  beskrajan  ocean  iz  kojeg  se  ova                                     ljuska  nekako  se  rasplinula
                     stvarnost  manifestira  kroz  misao.  U  gotovo  svakoj  knjizi  citiram  riječi  briljantnog                                     i   sada  gledamo    vakuum.
                     američkog  komičara  Billa  Hicksa  koji  nam  bolno  nedostaje.  Taj  je  čovjek mnogo                                           Uvećavajući  i  dalje  počinjemo
                     puta  doživio  vrstu  'tripa' koju  sam  ja  iskusio  u  Brazilu.  Bili  je  rekao:  «Materija je                                 primjećivati  nešto  sićušno  što
                     samo  energija  kondenzirana  do  spore  vibracije;  svi  smo  mi jedna  svijest  koja  sebe                                      se  kreće.  Fokusiramo  se  na ono
                     subjektivno  doživljava;  ne  postoji  smrt,  život  je  samo  san,  a  mi  smo  maštanje  o                                      za  što  pretpostavljamo  da  je
                     nama  samima.»  Briljantno. Ali  dok je  osjetilna  stvarnost  gusta  u  usporedbi  s ostat­                                      jezgra  atoma,  smještena  u  tom
                     kom  oceana, nije  čvrsta  ili  bilo  što  slično. Ona  se takvom  samo  čini.                                                    ogromnom    prostoru  unutar
                                                                                                                                                       atoma. Uzmemo li da je promjer
                          Fizička  razina  izgrađena  je,  kažu  znanstvenici,  od  atoma.  Oni  su  dobili  ime                                       jezgre atoma vodika  1  mm, onda
                     prema  radu  drevnog  Grka  po  imenu  Demokrit  koji  je,  koliko  je  poznato,  prvi                                            je  promjer  orbite  elektrona  oko
                     ustvrdio  da se  materija  sastoji  od sićušnih  čestica  koje je  nazvao  atomi. To je  bilo
   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205