Page 190 - David Icke - Priče iz vremenske omče

362 Priče iz vremenske omče Nema vremena, nema prostora 363

mi je, nisu svjesni s čime imaju posla. Nisu upoznati s pravom pozadinom 'igre' u U jednom trenutku u svom sam umu počeo oblikovati pitanje. Namjeravao
kojoj su i oni samo pijuni. Glas je rekao: sam reći: «Misliš - baš sve?» Ali prije nego što su se misli stigle oblikovati, glas me
prekinuo: «Beskrajna Ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; nema'ali', nema
«Ta preobrazba nije možda, nije nešto što bi se moglo dogoditi ili za što se mi iznimaka, to je to.» Ta riječ 'ljubav' ima konotacije u kojima se često shvaća kao
nadamo da će se dogoditi budu li stvari išle po'planu'. Događa se sada, i moć slaba ili naivna. Čujem kako ljudi kažu: «Od ljubavi se ne živi, stari moj.» No, do­
i brzina promjene postat će sve veće i očiglednije. Ono što vidite posljednji pustite mi da pojasnim što podrazumijevam pod ljubavlju u kontekstu Beskrajne
je očajnički pokušaj 'Matrixa' da zaustavi neizbježno, to je sve. Preobrazba iz ljubavi. To je ravnoteža svega. Moglo bi se reći i Beskrajna jednota jedina je istina,
zatvora u raj gotova je stvar.» sve ostalo je opsjena. Zato, Beskrajna 'ljubav' također je i Beskrajna inteligencija,
Beskrajno znanje, Beskrajno sve. Rečeno mi je kako je čovječanstvo manipulira­
Sjetite se tko ste njem navedeno da se identificira s iluzornim 'ličnostima, a ne s Beskrajnim koje

Te su riječi bile misaona polja koja je moj um dekodirao, zbog čega je jezik bio zapravo jesmo. To je ljude zarobilo u iluziji odvojenog stanja. Glas se vraćao na tu
sličan onom koji bih ja koristio u svom govoru. Neki Talijan ih Egipćanin dekodi­ temu, jer je neprekidno sa mnom komunicirao tijekom nekoliko sati te noći.
rao bi ih na svom jeziku, kao što sam ranije objasnio. Druge sam noći uzeo veću «Što misliš, zašto si vikao i povraćao?« - upitao me. «Osjećaš li bilo kakvu
dozu ayahuasce i u početku se osjećaj vrištanja i mučnine vratio. Ovaj put sam bio frustraciju ili bijes na ovom mjestu?« Ne, nisam osjećao ništa slično. «Osjećaš li
s ostatkom grupe, i kad sam počeo ulaziti u izmijenjeno stanje upitao sam Zoea bi bilo kakve brige, strahove ili krivnju ovdje gdje si sada?« Ne, nisam ih osjećao,
li se sa mnom vratio u moju sobu kako ne bismo smetali drugima. I tako sam se postojali su samo sklad, mir, ljubav i blaženstvo. «Frustracija, bijes, strah, krivnja
opet zatekao kako vikanjem izbacujem frustracije i bljujem bez da sam bolestan. i bol samo su iluzije, djelići odvojenog uma«, rekao je glas. «Oni ne postoje osim
Stajao sam na balkonu gledajući stabla, povraćajući u tamu. Iznenada sam svom u tvojoj mašti.« Nastavio je: «Misliš li da Beskrajno koje sad doživljavaš mora
tijelu koje je osjećalo mučninu rekao «volim te» i mučnina me napustila, a nestalo povraćati?« Ne. «Misliš li da se Beskrajno ikada razboli?« Ne. «Naravno da ne, ta
je i potrebe da frustrirano vičem. Zvuči patetično, ah tako je bilo. Opet sam se su stanja samo iluzije uvjetovanog uma.« Kasnije te noći opet sam počeo osjećati
osjećao pribrano i smireno, i otišao sam natrag u okruglu građevinu kako bih se blagu mučninu, i glas je odmah rekao:
pridružio ostalima. Počinjala je najdojmljivija noć mog života.
Kad sam legao zatvorenih očiju opet sam vidio vrtloge boja i slika koji su «Odakle potječe tvoja mučnina? Misliš li da Beskrajno sada osjeća mučninu?
neko vrijeme imali vrlo kineski ugođaj. Zatim sam čuo glas koji je bio jasan koliko Znači, sigurno se identificiraš sa svojim tijelom. To je iluzija, Davide, tvoje
samo može biti. Ne neki daleki, 'što je rekao?' tip glasa, nego snažan i glasan više tijelo je iluzija, a onda to mora biti i mučnina koju misliš da osjećaš u svom
od bilo čega što sam doživio. Bio je to ženski glas: govorio je vrlo dostojanstveno, tijelu. Ako tvoje tijelo ne postoji, kako može postojati mučnina ili bol? To su
uvjerljivo i jasno. «Davide», rekao je, «odvest ćemo te tamo odakle si došao, kako iluzije, one postoje samo u umovima onih koji su uhvaćeni u Matrix.»
bi se mogao sjetiti tko si.» Tim riječima otpraćen sam na razinu nevjerojatnog
blaženstva. Nije bilo 'vremena' i nije bilo 'mjesta. Sve je jednostavno bilo. Nisam 'Vrijeme' za zbunjivanje
imao tijelo; bio sam samo svijest. I bio sam sve. Nije bilo podjela, polarnosti, crnog Tim riječima mučnina me napustila i više se nije vratila. Glas mije nastavio govo­
i bijelog, nas i njih. Bio sam beskrajan, ali sam također bio potpuno svjestan sebe, riti o Matrixu i Vremenskoj omči. Objasnio je da je iluzija 'vremena' potrebna za
kao 'pojedinca' s vlastitom točkom gledišta unutar cjeline. To je ono što smo svi održavanje zarobljene svijesti u odvojenom stanju. Dok su ljudi uživljeni u pro­
mi. Kad bi ljudi samo mogli doživjeti blaženstvo Jednote, svijet pet osjetila trenut­ tok 'vremena' ne mogu se uživjeti u Beskrajno jedno koje je 'bezvremeno'. Entitet
no bi se preobrazio. Energija nije vibrirala kao što to čini u Matrixu. Doživljavao Matrk,'samosvjesni strah', stvorio je iluziju vremena kako bi zadržao svoje žrtve,
sam ju kao mir ili kao valove oceana koji se kreću usporeno i u savršenom skladu. svoje zarobljenike, u stanju odvojenosti u kojem će zaboraviti tko su. Rečeno mi je
«Ovo je Beskrajno, Davide», rekao je glas, «odavde si došao, ovamo ćeš se vratiti». da iako je Vremenska omča pet osjetila unutar Matrixa stvorila najsnažniju iluziju
Nakon toga su se u mom umu stalno iznova počele ponavljati sljedeće riječi: vremena' koje'protječe', druge'nefizičke' razine također su imale neke verzije toga.
Glas je rekao da ljudski vidovnjaci i mediji mogu kontaktirati s entitetima koji
«Beskrajna ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; Beskrajna ljubav kažu da u njihovim sferama ne postoji 'vrijeme' kako ga mi znamo. Oni koji su
jedina je istina - sve ostalo je opsjena; Beskrajna ljubav jedina je istina - sve imali takozvana 'izvantjelesna' iskustva i 'iskustva blizu smrti' mogu potvrditi da
ostalo je opsjena.« U njihovom izvantjelesnom stanju nije bilo 'vremena'. Ali sama vibracijska priroda