Page 10 - David Icke - Priče iz vremenske omče

B uđenje! 3
2 Priče iz vremenske omče

dak. Moja majka Barbara, međutim, bila je čista suprotnost mome ocu. On je bio
Rođen da bi bio slobodan
dominantan i volio je kontrolu, ona bi neprimjetno činila sve što je bilo potrebno
Ono što se je dogodilo u Amazoni posljednja je etapa putovanja otkrivanja - ili za obitelj. Da ste poželjeli da se netko s vama nađe u rovu, ona bi bila među prvi­
ponovnog otkrivanja - na koje sam se svjesno zaputio 1990. kada su se moj život ma koje biste trebali pozvati.
i spoznaje preobrazili pod utjecajem događaja koji su u jednom trenutku zaprije­ Moje najranije sjećanje je star, trošan stol za kojim sjedim u mračnoj i prlja­
tili da će me uništiti. No, oni su me, u stvari, samo oslobodili nataloženih privida
voj sobi. Na stolu je bila boca steriliziranog mlijeka koje je 1950-tih godina uvelike
koji nas hvataju u zamku i zatvaraju u tu tamnicu uma. Kad sam 1989. svjesno koristila 'radnička klasa' zato što je trajalo duže od drugih vrsta mlijeka. To bi mi
spoznao silu koja me vodi uvidio sam i da je putovanje koje se nastavlja započelo se sjećanje vraćalo i preplavilo me svaki puta kad bih osjetio osobit, neugodan
od trenutka mog rođenja - zapravo, obzirom na to kako mi mjerimo 'vrijeme - i
miris steriliziranog mlijeka. Prizor je smješten u majušnom, terasom natkrivenom,
mnogo ranije. Mnogi me pitaju kako to da sam se upustio u istraživanje i razotkri­ sirotinjskom dijelu kuće u Lead Streetu, odmah do VVharf Streeta, što vodi pre­
vanje globalne zavjere. U ovom uvodnom poglavlju ukratko ću opisati pozadinu ma središtu Leicestera, industrijskog centra srednje Engleske. U Lead Streetu sam
onoga što mi se dogodilo. To je od iznimne važnosti za moja iskustva iz Amazone
živio otprilike prve tri godine života, a sterilizirano mlijeko je sve čega se uspije­
kao i za način na koji su mi dan za danom s nevjerojatnim sinkronicitetom dola­ vam sjetiti. Moje drugo sjećanje: trčim da stignem na autobus nakon što smo se
zile informacije o zavjeri, počevši od 1990. godine.
preselili u veliku, novu općinsku stambenu zgradu u predgrađu Leicestera, kuću
Rođen sam 29. travnja 1952. u Leicester u u Engleskoj oko 18:15 sati. Odra­ gdje moja majka i mlađi brat Paul pedesetak godina kasnije i dalje žive. Kuća se
stao sam u, kako to običavaju reći u Britaniji,'radničkoj' obitelji. Često je to drugi nalazi točno preko puta leicesterske Opće bolnice gdje sam rođen. Cijeloga moga
način da se kaže da je čovjek 'bez love', a u našem slučaju to je zasigurno i bilo djetinjstva novca je bilo malo, zabrinjavajuće malo; sjećam se kako bih četvrtkom,
tako. Moj otac Beric, bio je izdanak najtežeg mogućeg života, i u mojim prvim go­ na dan isplate plaće, s majkom odlazio sa stražnje strane tvornice satova Gents, pa
dinama imao je presudan utjecaj na mene. Bio je iznimno oštrouman, no njegovo bi se moj otac potajno išuljao i predao joj svoju zaradu kako bi kupila večeru za
siromašno podrijetlo i svakodnevna borba za preživljavanje predodredili su ga na taj dan. Novac u banci? Što je to banka?? Jedna stara šala kaže: do svoje četrnaeste
način da nikada nije ostvario svoju ambiciju da postane liječnik. Isključivo oni s godine mislio sam da noževi i vilice spadaju u nakit. Koliko mi je samo puta, kad
novcem imali su izgleda to postići, a moj je otac morao prekinuti školovanje kako bi se začulo kucanje na vratima, majka rekla da se sakrijem ispod prozora ili iza
bi osigurao prihod svojoj obitelji nakon što je njegov otac bio pobjegao i ostavio stolice. Tako bismo tu ostali, nepomični i u tišini, sve dok ona ne bi zaključila da
ih. Ta su vremena na njemu ostavila rane koje je nosio do kraja života, kao uosta­ je sve cisto'. Nisam imao pojma o čemu se tu radi dok kasnije nisam shvatio da je
lom i iskustvo Velike depresije tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je čovjek koji je kucao na vrata bio općinar koji je prikupljao najamninu koju mi ni­
jednom prilikom hodao od Londona do Blackpoola - čija međusobna udaljenost smo imali odakle platiti. Kasnije bi šetao oko kuće promatrajući prozore. Često se
iznosi nekih 320 kilometara - u potrazi za poslom tijekom isfabricirane 'gospodar­ to događalo; smiješno, ali povremeno mi se i danas stegne želudac kada začujem
ske krize', kada se nezaposlenost digla nebu pod oblake, a odgovorni za krizu su kucanje na vratima.
dodatno nagomilali svoje bogatstvo.
Dok sam bio dijete uvijek sam osjećao da sam različit, premda nisam znao
Za Drugog svjetskog rata pridružio se Vojnom liječničkom korpusu te je od­ zašto. Osjećao sam da sam ovdje kako bih nešto napravio. Ali, što? Bio sam samot­
likovan ordenom Britanskog carstva zato što je 1943. godine izvukao avijatičare iz njak: provodio bih sam sate, dan za danom, igrajući se malim, metalnim vlakićem
plamtećeg aviona koji se srušio u Zračnoj bazi Chipping Warden u Oxfordshireu. na prozorskoj dasci, u vlastitom svijetu. Moja se majka često znala prisjetiti da
Služio je i na Srednjem istoku a potom se, kako su se fašisti povlačili, prebacio u sam bio toliko sramežljiv da bih prešao na drugu stranu ulice kako bih izbjegao
Italiju. Ostao je zapanjen vidjevši neizrecivo bogatstvo u rimokatoličkim crkvama razgovor s ljudima koje sam poznavao. Sve ove godine, a kasnije i brojna javna
u mjestima kao što je Napulj, a koje je okruživalo nevjerojatno siromaštvo dok zvanja - pa ipak su mi i dalje draži moj vlastiti prostor i privatnost. Jednom kad
su oni koji su bili u strašnoj potrebi nastavljali s davanjem svojoj nemilosrdnoj je javni događaj završen jedino što želim je otići i nestati iz vidokruga. Kod mene
religiji. To ga je odredilo kao žestokog protivnika religije što je ostao do kraja je to oduvijek bila očigledna kontradikcija: kao profesionalni igrač nogometa, vo­
života, ali je nažalost odbacivao i svaku pomisao o životu poslije smrti' budući da ditelj na nacionalnoj televiziji, političar, a danas kao autor i čovjek koji dovodi u
je to izjednačavao s vjerskim stajalištima koje je toliko prezirao. Njegove priče iz pitanje općeprihvaćeno razmišljanje bio sam i jesam u središtu pažnje javnosti,
Napulja, kao i brojne druge koje mi je ispripovjedao, oblikovale su moj pogled na no unatoč svemu tome čovjek sam koji ne voli primamljivo blještavilo i radije bih
život već u jako ranoj dobi. Uzrujao bi me svaki izraz nepoštenja, nepravednosti i bio nepoznat. Međutim, tu se ipak ne radi o kontradikciji, što ću objasniti nešto
prijevare. Od samog početka bio sam buntovnik koji je propitivao utvrđeni pore- kasnije. Oduvijek sam bio emocionalno iznimno senzibilan, od svojih najranijih