Page 405 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 405
Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava
Genetski hard disk
Ljudsko tijelo ispunjava sve preduvjete za vrlo napredan biološki
kompjutorski sustav. Kompjutorski tvrdi disk ili hard disk
pohranjuje informacije kao digitalno kodirane podatke, a isto
je takvo i ljudsko tijelo. Njegov „tvrdi disk” je ono što nazivamo
‘genetikom’ uključujući DNK ili deoksiribonukleinsku kiselinu
,
i trilijune stanica (si. 177). Na slici 178 možete vidjeti kako
naša DNK u krupnom planu izgleda vrlo gmazovski i stoga je
prikladno da DNK često simboliziraju dvije zmije u ‘kaduceju’ ,
simbolu današnje medicinske profesije (si. 179).
Ljudsko razmnožavanje gledamo kao situaciju u kojoj dva
roditelja spajaju svoje gene, nakon čega na svijet dolazi dijete
koje je spoj oba roditelja. Ponekad će naglašenije biti fizičke
i osobne značajke jednog roditelja ili pak drugog, a možda i
Slika 177: DNK značajke neke udaljenije genetske linije. Iz perspektive koju
je kristalinski ovdje izlažem, ono što zovemo ‘razmnožavanjem’ zapravo su
primopredajnik dva „tvrda diska” - roditelja - koji preuzimaju genetske podatke
informacija i temelj je
i stvaraju kombinirani „hard disk” - genetske karakteristike
„hard diska” tjelesnog
djeteta. Dvije spiralne niti DNK u stanicama obično se nazivaju
računala.
genetskom knjižnicom tijela. Ovdje želim nešto napomenuti.
Valja nam se podsjetiti da su ono što vidimo kao ‘fizičku’
DNK i stanice samo dekodirane ‘slike’ koje naš mozak tvori čitajući energetske/
digitalne informacije. Stanice, DNK i sve ostalo što percipiramo kao ‘fizičko’ samo
su dekodirani izrazi vibracijskih-električnih-digitalnih informacija. Upravo se na
toj energetskoj razini stvarnosti pohranjuju genetski podaci. A njezin skladišni
kapacitet je neizmjeran. Onih 190
milijardi kilometara DNK u ljudskom
tijelu čuva preko stotinu trilijuna puta
više informacija od bilo kojeg uređaja
stvorenog ljudskom rukom.
Svrha DNK daleko je dublja
od pukog skladištenja podataka, o
čemu ću uskoro kazati nešto više.
Znanstvenici o njoj još uvijek vrlo
malo znaju. Možemo to i dokazati:
između 95% i 97% DNK naziva
se „beskorisnom DNK” (ili DNK
otpadom) samo zato što znanstvenici
nemaju pojma koja je njena uloga. Ali,
naravno, ona nije ‘beskorisna u smislu
da je nevažna jer sve ima svoju svrhu.
Slika 178: Kada ju gledamo kroz vrlo snažan
mikroskop, ljudska DNK ostavlja vrlo gmazovski Etablirana ‘znanost’ u neviđenom je
‘dojam. zaostatku po pitanju razumijevanja