Page 409 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

396 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

je mozak „strogo definiran” ili ‘namješten’ od rođenja i da se ne može mijenjati
s okolnostima. Odnosno, ukoliko oštetite mozak ne može se učiniti ništa u vezi
funkcija koje ste izgubili. No, to je očigledna besmislica što su pokazali pioniri
takozvane neuroplastike. Najistaknutiji među njima bio je pokojni Paul Bach-y-Rita
koji je obavio nevjerojatan posao pomažući ljudima koji su imali moždani udar i
razne oblike oštećenja mozga i disfunkcija tako što je trenirao mozak da se ‘prespoji’
i dekodira informacije na neki drugi način. Postoje specifični dijelovi mozga
specijalizirani za određena osjetila i aktivnosti, ali oni također mogu vršiti i druge
funkcije. Novonastajuća znanost - neuroplastika - nedvojbeno je to dokazala.

Kompjutorsko pamćenje
Računalo ima dva oblika pamćenja (memorije) - diskovni pogon koji čuva
informacije na duge staze i „virtualnu memoriju” ili RAM koji vam omogućuje da
otvarate različite datoteke i koristite različite aplikacije kada radite za tipkovnicom.
Otvorite li previše stranica ili datoteka u isto vrijeme i time probijete kapacitet vašeg
‘RAM-a ili prostora virtualne memorije na ekranu će se pojaviti obavijest o tome da
je vaša virtualna memorija nedovoljna te vam se savjetuje da reagirate zatvaranjem
nekih aplikacija. Kada na računalu pritisnete tipku ‘save’ informacije čuvane u
virtualnoj memoriji prebacuju se u diskovni pogon gdje se trajno pohranjuju. Isto
je takvo tjelesno računalo: kod njega to nazivamo ‘kratkotrajnim’ i ‘dugotrajnim’
pamćenjem. Mi zadržavamo određenu količinu informacija vrlo kratko vrijeme,
ne duže od minute, opće je mišljenje istraživača, a ono što je zabilježeno odlazi u
dugotrajnu memoriju: odlazi od RAM-a do diskovnog pogona. Kod raznih oblika
demencije proces kratkotrajnog pamćenja može zatajiti, pa imate ljude koji zaborave
što su rekli ili učinili prije jedne minute, ali se jasno sjećaju događaja od prije više
desetljeća. Njihova funkcija ‘save’ ne radi kako treba, jednu verziju pomanjkanja
virtualne memorije imamo kada nam netko recitira podatke koje ne stignemo
obraditi, pa kažemo: „Čekaj malo, uspori, ne mogu sve to zapamtiti.” Na taj način
tjelesno računalo nam kaže: „Ponestaje virtualne memorije, molim zatvorite neke
aplikacije” („umukni, kvragu”). U jednom članku na web stranici Psychtests.com
proces je opisan ovako:

Praktički sve što vidite, čujete, dodirnete ili iskusite ulazi gotovo trenutno (u djeliću
sekunde) u vaše kratkotrajno pamćenje. Kratkotrajne memorije imamo kako bismo
neke od njih mogli odm ah koristiti i potom ih zaboraviti ako ih više ne moramo
znati.

Koristimo ih da bismo nešto prepoznali ili razumjeli u trenutku kada smo s tim nečim
suočeni. Sve, u biti, započinje kratkotrajnom memorijom ...

... U vašem dugotrajnom pamćenju držite sva sjećanja i činjenice pom oću kojih
definirate tko ste. Tamo se nalazi sve: vaše prvo sjećanje iz djetinjstva, prvo ljubavno
pismo koje ste napisali ili dobili, trenutak kada ste slomili ruku itd. Iako ne znamo