Page 404 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

'Igra'virtualne stvarnosti 391

jednoj studiji Floridskog sveučilišta znanstvenici su uzeli 25.000 neuralnih stanica
iz jednog embrija štakora te su ih naučili da upravljaju zrakoplovom! No, dobro,
simulatorom zrakoplova F-22, u svakom slučaju. Kako je to moguće? Stanice su
‘misleći’ biološki kompjutorski čipovi te mogu preuzimati informacije i donositi
odluke o načinu reakcije na te podatke.
Zrakoplovom nije upravljao zametak štakora’ nego stanice - čipovi - koje su
sačinjavale njegov sustav tjelesnog računala. Ove stanice/čipovi imaju daleko veće
mogućnosti od onih korištenih u tjelesnim sustavima štakora, pa čak i ljudi. Štakori
ne mogu upravljati zrakoplovom, ali njihove moždane stanice imaju potencijal da to
učine jer su one kompjutorski čipovi koji mogu preuzimati znanje i naučiti kako se
njime mogu služiti. Neuralne stanice držali su u posebnoj tekućini kako bi ih održali
živima, a zatim su ih položili na mrežu od 60 elektroda u maloj staklenoj posudi.
Pod mikroskopom su isprva izgledale poput zrnaca pijeska, ali brzo su se povezale
i načinile ono što znanstvenici zovu „živim komjutorskim uređajem”. Mi bismo ga
nazvali mozgom. Istraživači su prikopčali elektrode na monitor pa su stimulirali
neuralnu aktivnost i promatrali kako mozak obrađuje i prenosi informacije.
Moždane stanice štakora potom su spojili preko osobnog računala na zrakoplovni
simulator te su ih učili da pilotiraju avionom. Stanice štakora naposljetku su naučile
upravljati letjelicom čak i usred naleta vjetrova uraganske snage. Član floridskog
tima dr. Thomas DeMarse objašnjava:

Kada smo ih prvi puta prikopčali zrakoplov se stalno ‘rušio’ ali ... kada mozak uči
,
kontrolirati visinu i kretanje zrakoplova neuralna se mreža postupno prilagođava.
Nakon nekog vremena uspjela je postići lijepu, ravnu i uravnoteženu putanju. Mreža
prima informacije o visini i kretanju zrakoplova u obliku stimulacijskih pulseva pa se
njene reakcije stalno mijenjaju. Dok ona uči pilotirati zrakoplovom, mi smo njezini
vanjski učitelji.

Upravo to čini i tjelesno računalo čovjeka. Ono uči iz takozvanog iskustva,
odnosno preuzimanja informacija, pa odatle i izraz „praksom do savršenstva”.
Njegova biološka ‘misleća’ narav omogućuje mu da procjenjuje i donosi odluke
na temelju preuzetih podataka/iskustva, baš kao što su učinile štakorske stanice u
simulatoru. Takav proces zovemo „učenjem iz iskustva”. Projektima poput ovoga
na Floridskom sveučilištu nastoje se razviti „sofisticirana hibridna računala, s
biološkom komponentom koja samostalno razmišlja”. Jedan od ciljeva je da se „živa
računala” instaliraju u zrakoplove bez posade kako bi se mogli slati u misije za koje
se drži da su preopasne za pilote. Predlaže se npr. njihovo korištenje u strojevima za
daljinsko uklanjanje bombi. Potencijali ‘mislećih’ kompjutorskih sustava i strojeva
su fantastični, između ostalog i za preuzimanje kontrole nad ljudima, kao što smo
vidjeli u filmskoj trilogiji Matrix. Upravo se o tome i radi. Gmazovi žele da strojevi
nadziru čovječanstvo u njihovu korist.