Page 402 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 402

'Igra'virtualne stvarnosti                                               389
         naša  percepcija  sepstva  postaje  percepcija  kapljice  -   odvojenog,  ‘bespomoćnog’
         i  „malenog  mene”.  Kada  se  to  dogodi  sebe  doživljavamo  kao  Charlieja  Smitha  ili
         Jennifer Jones, a naš osjećaj  identiteta i onoga što možemo  učiniti biva ispražnjen
         u doživotnoj  kratkovidnosti koja opaža isključivo ograničenje umjesto beskonačne
         mogućnosti, samo podjelu umjesto viđenja svega kao Jednoga. Vratimo li se riječima
         Alberta Einsteina uvidjet ćemo kako one savršeno odgovaraju virtualnoj stvarnosti
         koju proživljavamo. On je rekao da:

            ... Sebe, svoje misli i osjećaje ... ‘Čovjek’ ... doživljava kao nešto odvojeno od ostataka,
            što je svojevrsna  optička varka  njegove  svijesti.  Ova varka je  neka vrsta  zatvora  za
            sve nas, što nas ograničava na naše osobne želje i na ‘ljubav’ prema nekolicini nama
            najbližih osoba.

            Ovaj osjećaj razdvojenosti nastaje zato što gubimo svoju povezanost s beskrajem
         i jedinstvom -  Sviješću -  i nasjedamo na privid virtualne stvarnosti uma. Na taj  se
         način percepcija zatvara u osjećaj izoliranosti i razdvojenosti, što dodatno pojačava
         vjerovanje  u  vrijeme  i  prostor,  prošlost,  sadašnjost  i  budućnost,  a  sve  su  to  samo
         prividi  uprogramirani  u  ‘softver’  virtualne  stvarnosti.  Einstein  je  također  rekao:
         „Moramo stremiti tome da se oslobodimo tog zatvora širenjem opsega suosjećanja,
         pri čemu bismo obgrlili sva živa bića i cijelu prirodu u svoj  njenoj ljepoti.” Iz moje
         perspektive dodao bih: moramo postati svjesni i osloboditi se opsjena uma. Iz toga
         proistječe sve ostalo.


         Tjelesno računalo
         Kada  koristim  riječ  ‘računalo’  ne  govorim  o  stvarima  poput  stolnih  računala
         i  laptopa  kakvi  su  nam  danas  znani.  Tema  je  možda  ista,  ali  tu  prestaje  svaka
         sličnost.  Tijelo  je  biološko  računalo,  a  pritom  mislim  da  ima  sposobnost  obrade
         podataka  i  donošenja  odluka  o  tome  kako  reagirati  na  te  informacije.  Za  razliku
         od elektroničkih računala koja su programirana da predvidivo reagiraju na ‘input’  ,
         biološka verzija može ‘misliti’  sama za sebe  -   do  određenog stupnja.  Alan Turing,
         koga mnogi smatraju ‘ocem’ m oderne kompjutorske znanosti, rekao je daje praktički
         cjelokupno ljudsko ponašanje određeno pravilima koje bi također moglo  slijediti  i
         izražavati računalo. Dok ovo pišem, na primjer, računalo cijelo vrijeme intervenira
         i upozorava  na gramatička pravila,  način pisanja riječi i tako dalje.  Promotrimo li
         ljudsko ponašanje,  ono je redovito određeno nekakvim  pravilima.  Turing je rekao
         da  nema  značajnije  razlike  između  mentalnih  funkcija  ljudskog  bića  i  onoga  što
         potencijalno može postići ‘misleće’ računalo. Biološka računala su ‘živuća’ računala,
         pri čemu se ‘biološka  definira kao „ono što se odnosi na život i živa bića”.  Profesor
         Bill  Ditto  vodi  istraživanje  o  biološkim  računalima  na  Tehnološkom  institutu  u
         Georgiji. On kaže:
            „Kako  bi  došla  do  ispravnog  odgovora,  u  današnja  računala  morate  ubaciti
         potpuno  ispravne  podatke.  Nadamo  se  da  će  neko  biološko  računalo  uspjeti
         doći  do  ispravnog  odgovora  na  temelju  djelomičnih  podataka,  gdje  će  ono  samo
   397   398   399   400   401   402   403   404   405   406   407