Page 396 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Igra'virtualne stvarnosti 383

svjetlost i boju. Ostala osjetila mirisa, dodira i okusa funkcioniraju na istom principu.
Mozak je taj koji vrši mirisanje, dodirivanje i kušanje. Uspijete li zaobići dekodiranje
unutar sustava ljude možete natjerati da jedu jednu stvar a da ima okus neke druge.
Slične stvari možemo vidjeti u predstavama scenskih hipnotizera. Kada držite nešto
vruće dekodirajući sustav mozga je taj koji vas tjera da uzviknete ‘au’, a isto se zbiva
kada se lupite u koljeno ili čekićem udarite palac. Hej, mozgu, ovdje palac, imam
neke informacije za te... ‘aaaagggghhhh’. Ako uspijete zaobići ili poništiti moždane
mehanizme dekodiranja temperature možete hodati kroz vatru a da se ne opečete.
Opeći se možete jedino ako vaš mozak to tako dekodira. Kao što rekoh ranije, privid
ne može opeći privid osim ako ne dekodirate privid gorenja i doživite prividne
posljedice.

Ne miči se! Pa... ne mičem se
‘Ja’ u obliku Beskrajne svijesti ne ‘utjelovljuje’ se u „fizičko tijelo” niti mi zapravo
‘napuštamo’ tijelo nakon smrti, premda to može poslužiti kao simbolička analogija.
Kada sjedite za računalom i logirate se na internet ‘vi’ osoba za tastaturom, nikamo
,
ne odlazite. Vi sjedite na svojoj stolici, a prizori na ekranu se izmjenjuju dok
vaše računalo očitava informacije i pretvara ih u tekst i slike koje vidite. Ono što
promatrate naizgled se miče, ali ne i vi.
Sličan je slučaj i s našom stvarnošću. Naša svijest percipira ovaj ‘svijet’ preko
tjelesnog računala na isti način na
koji mi gledamo internet preko naših
stolnih računala. Jednoga sam dana
sjedio u kupaoni kadli mi se u glavi
pojavila ‘živa slika. To je pokrenulo
masu vrtložne energije koju sam
odmah poistovjetio sa sviješću. Zatim
se usred energije pojavilo jedno oko,
a ispred oka teleskop. Oko je gledalo
prema Zemlji i širem svemiru, a
teleskop se naposljetku pretvorio u
ljudsko tijelo. Zamolio sam Neila
Haguea da naslika ono što sam vidio,
što možete vidjeti na slici 167. Svijest
doživljava ovu stvarnost kroz ‘objektiv’
tjelesnog računala. Ona nikamo ne
ide. Uvijek je ondje gdje jest, a kad
računalo/objektiv/teleskop ‘umre’ mi
- svijest - još uvijek smo ondje gdje
smo oduvijek bili. Samo sada više
Slika 167: Tijelo i um su objektiv, sučelje, između
ne gledamo kroz objektiv i tako se naše vječne svijesti i svemira virtualne stvarnosti.
naša stvarnost mijenja. Kada poslije Oni nisu mi, oni su stvari koje doživljavamo.