Page 421 - Dan Brown - Postanak
P. 421

spontano  stvaraju  život?  Ili  ti  je  draži  Bog?”  Zastala  je  pomalo  posramljeno.
             „Oprosti, nakon svega što smo prošli noćas, znam da je pitanje čudno.”

                 „Pa”,  odvratio  je  Langdon  kroz  smijeh,  „mislim  da  bih  se  prvo  trebao  dobro
             naspavati da bih ti mogao odgovoriti. Ali, ne, nije čudno. Ljudi me neprekidno pitaju
             vjerujem li u Boga.”

                 „I što odgovoriš?”
                 „Iskreno”,  rekao  je.  „Kažem  im  da  je  za  mene  pitanje  Boga  sadržano  u

             razumijevanju razlike između kodova i obrazaca.”
                 Ambra ga je pogledala. „Baš te i ne razumijem.”

                 „Kodovi i obrasci u velikoj se mjeri razlikuju”, rekao je Langdon. „A mnogi ih
             miješaju. U mome području ključno je raspoznati temeljnu razliku.”

                 „A ta je?”
                 Langdon je zastao i okrenuo se prema njoj. „Obrazac je svaki jasno organiziran
             niz. Obrasci se pojavljuju posvuda u prirodi – spiralno poslagane sjemenke u glavici
             suncokreta, šesterokutne ćelije košnice, kružni valovi u ribnjaku kad riba iskoči iz

             vode i tako dalje.”
                 „U redu. A kodovi?”

                 „Kodovi su osobiti”, rekao je Langdon sa sve većim uzbuđenjem. „Kodovi, po
             definiciji,  moraju  prenositi  informaciju.  Moraju  činiti  više  od  pukog  stvaranja
             obrasca  –  kodovi  moraju  prenositi  podatke  i  značenja.  Primjeri  kodova  su  pisani
             jezik, note u glazbi, matematičke formule, računalni jezici, čak i jednostavni simboli
             poput raspela. Svi oni mogu prenositi značenja i informacije onako kako to ne mogu
             spiralno poslagane sjemenke u glavici suncokreta.”

                 Ambra je shvatila ideju, no ne i kako se to odnosi prema Bogu.

                 „Druga razlika između kodova i obrazaca”, nastavio je Langdon, „jest u tome što
             se  kodovi  u  svijetu  ne  pojavljuju  prirodno.  Note  ne  cvatu  po  stablima,  simboli  u
             pijesku  ne  nastaju  sami  od  sebe.  Kodovi  su  osmišljeni  proizvodi  inteligentne
             svijesti.”

                 Ambra je kimnula. „Dakle, iza kodova uvijek stoji neka namjera ili svijest.”
                 „Točno. Kodovi se ne pojavljuju organički, njih se mora stvoriti.” Ambra ga je
             dugo promatrala. „Što je s DNK?”

                 Na  Langdonovu  licu  pojavio  se  profesorski  osmijeh.  „Pogodak”,  rekao  je.
             „Genetski kod. To je paradoks.”

                 Ambra je osjetila navalu uzbuđenja. Genetski kod očito je prenosio podatke  –
             precizne  naputke  kako  izgraditi  organizam.  Po  Langdonovoj  logici  to  je  moglo
   416   417   418   419   420   421   422   423   424   425   426