Page 426 - Dan Brown - Postanak
P. 426

Martín je odahnula, znajući da se princ upravo vratio u palaču.

                 „Samo još nešto”, nastavio je Sureh. „Upravo smo od operatera dobili evidenciju
             poziva iz palače. Ne postoje nikakvi podaci o tome da je itko iz palače sinoć nazvao
             Guggenheim.  Netko  je  provalio  naš  broj  kako  bi  nazvao  i  dodao  Ávilu  na  popis.
             Tragam i dalje.”

                 Monici  je  laknulo  kad  je  čula  da  taj  poziv  nije  potekao  iz  palače.  „Samo  me
             redovito obavještavaj”, rekla je prilazeći vratima.

                 Vani su predstavnici medija postajali sve glasniji.
                 „Ima ih k’o mrava”, rekao je Suresh. „Je li se sinoć dogodilo nešto uzbudljivo?”

                 „Samo nekoliko sitnica.”

                 „Nemoj reći”, ubacio se. „Je li Ambra Vidal nosila novu dizajnersku haljinu?”
                 „Suresh!” rekla je kroz smijeh. „Glup si. Moram sad pred njih.”

                 „Što ti je na popisu?” upitao je, pokazujući bilješke u njezinoj ruci.

                 „More  detalja.  Prvo  moramo  dogovoriti  protokol  za  medije  na  krunidbi,  onda
             moram pregledati...”
                 „Isuse, stvarno si dosadna”, ispalio je i skrenuo u drugih hodnik.

                 Martín se nasmijala. Hvala, Suresh. I ja tebe volim.

                 Kad je stigla do vrata, pogledala je preko suncem obasjanog trga prema najvećoj
             gomili  reportera  i  snimatelja  koju  je  ikad  vidjela  ispred  Kraljevske  palače.
             Uzdahnula je, namjestila naočale i sabrala se. Zatim je kročila na španjolsko sunce.


                                                             *


             U  kraljevskim  odajama,  princ  Julián  pratio  je  prijenos  Mónicine  konferencije  i
             preodijevao se. Bio je iscrpljen, ali je osjećao istinsko olakšanje znajući da se Ambra
             vratila,  da  je  na  sigurnom  i  čvrsto  spava.  Posljednje  što  je  rekla  u  telefonskom
             razgovoru ispunilo ga je srećom.

                 Juliáne,  nevjerojatno  mi  mnogo  znači  to  što  razmišljaš  da  počnemo  iznova  –
             samo ti i ja – daleko od javnosti. Ljubav je intimna stvar – svijet ne mora znati sve
             detalje.

                 Ambra mu je podarila optimizam na dan već obremenjen gubitkom oca.
                 Kad se spremio objesiti sako, napipao je nešto u džepu – bočicu otopine morfija

             iz očeve bolničke sobe. Julián se zaprepastio kad je bočicu pronašao na stoliću kraj
             biskupa Valdespina. Praznu.
                 U tami bolničke sobe, kad se razotkrila ta bolna istina, Julián je kleknuo i tiho se
   421   422   423   424   425   426   427   428   429   430   431