Page 420 - Dan Brown - Postanak

102.

N A S V I J E T U P O S T O J E trideset tri „Shakespeareova vrta”. U tim botaničkim
vrtovima uzgajaju se samo biljke koje se navode u djelima Williama Shakespearea –
72
među njima Julijina ruža što bi „pod bilo kojom riječi jednako slatko mirisala” ,
Ofelijin stručak od ružmarina, maćuhica, komorača, kandilka, rutvica, tratinčica i
ljubica. Osim onih u Stratford-upon-Avonu, Beču, San Franciscu, njujorškom
Central Parku, Shakespeareov vrt smješten je i uz Superračunalni centar u Barceloni.
U slabom sjaju dalekih uličnih svjetala, na klupi među kandilkama, Ambra Vidal
završavala je svoj emotivni telefonski razgovor s princem Juliánom baš kad je
Robert Langdon izišao iz kamene kapele. Vratila je mobitel agentima i pozvala
Langdona, koji ju je spazio i prišao joj kroz tamu.

Kad je američki profesor ušao u vrt, nije mogla suspregnuti smiješak zbog načina
na koji je prebacio frak preko ramena i zavrnuo rukave košulje, otkrivajući Mickeyja
Mousea.

„Hej”, rekao je, zvučeći potpuno iscrpljeno, usprkos iskrivljenom smiješku na
licu.

Dok su se šetali po vrtu – agenti su se malo odmaknuli – Ambra je Langdonu
ispričala o svom razgovoru s princem, o Juliánovoj isprici, tvrdnjama da je nevin,
ponudi da raskinu zaruke te započnu sve iznova.

„Pravi princ iz bajke”, sa smiješkom je rekao Langdon iako se vidjelo kako ga se
to dojmilo.
„Bio je zabrinut zbog mene”, rekla je Ambra. „Ovo je bila teška noć. Želi da
odmah krenem u Madrid. Otac mu umire, a Julián...”

„Ambra”, blago je rekao Langdon. „Ne moraš ništa objašnjavati. Trebaš ići.”

Ambri se učinilo da u njegovu glasu čuje razočaranje, koje je i sama osjećala
duboko u sebi. „Roberte”, rekla je, „smijem li te upitati nešto osobno?”

„Naravno”, rekao je.
Nećkala se. „Tebi, osobno... jesu li ti dovoljni zakoni fizike?”

Langdon ju je pogledao kao da je očekivao posve drugo pitanje. „Dovoljni, na
koji način?”

„Dovoljni duhovno”, rekla je. „Je li dovoljno živjeti u svemiru čiji zakoni