Page 290 - Dan Brown - Postanak
P. 290

Čuo je kako su prosvjednici ispred palače postali glasniji – zvučalo je kao da je
             došlo do kakvog neočekivanog obrata. Kad je Garza shvatio što izvikuju, nije mogao
             vjerovati svojim ušima.

                 „Odakle dolazi Španjolska?” vikali su. „Kamo Španjolska ide?”

                 Prosvjednici su očito preuzeli dva Kirscheva provokativna pitanja i iskoristili ih
             da progovore o političkoj budućnosti španjolske monarhije.
                 Odakle dolazimo? Kamo idemo?

                 Osuđujući teror iz prošlosti, mlađi naraštaj Španjolaca neprekidno je zahtijevao
             brže promjene – tjerali su državu da se „pridruži civiliziranom svijetu” te da, kao
             prava  demokracija,  dokine  monarhiju.  Francuska,  Njemačka,  Rusija,  Austrija,
             Poljska i još više od pedeset drugih država tijekom prošlog stoljeća odbacile su svoje
             krune. Čak se i u Engleskoj govorilo o referendumu kojim bi se ukinula monarhija
             poslije smrti sadašnje kraljice.

                 Noćas se, na nesreću, Kraljevska palača u Madridu našla u potpunom rasulu i
             nije bilo nikakvo iznenađenje što se ponovno začuo taj stari bojni poklič.

                 Baš ono što princu Juliánu treba, pomislio je Garza, dok se priprema sjesti na
             prijestolje.

                 Vrata na drugom kraju oružarnice škljocnula su i naglo se otvorila, i kroz njih je
             provirio jedan od Garzinih agenata.

                 Garza mu je doviknuo: „Želim odvjetnika!”
                 „A ja želim izjavu za medije”, odjeknuo je poznati glas Monice Martín dok je
             koordinatorica zaobilazila stražara i uvlačila se u sobu. „Zapovjedniče Garza, zašto
             ste se urotili s ubojicama Edmonda Kirscha?”

                 Garza ju je zapanjeno promatrao. Svi su sišli s uma?

                 „Znamo  da  ste  podmetnuli  dokaze  biskupu  Valdespinu!”  izjavila  je  Martín
             prilazeći mu. „I palača zahtijeva da smjesta objavite svoje priznanje!”
                 Zapovjednik nije znao što bi rekao.

                 Na  polovici  prostorije  Martín  se  naglo  okrenula  i  bijesno  pogledala  mladog
             stražara na vratima. „Rekla sam da je ovo povjerljivo!”

                 Stražar se zbunio, ali se povukao i zatvorio vrata.

                 Martín  se  okrenula  Garzi  i  doslovno  preletjela  ostatak  puta.  „Želim  priznanje
             smjesta!” zaurlala je, a glas joj je odjekivao od stropa kad se zaustavila tik ispred
             njega.

                 „E,  pa  od  mene  ga  nećete  dobiti”,  mirno  je  odvratio  Garza.  „Nemam  nikakve
             veze s tim. Vaše optužbe potpuno su neistinite.”
   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295