Page 256 - Dan Brown - Postanak

Pogledao je prema spiralnom stubištu i pomislio ne bi li trebao samo odjuriti
gore i zamoliti Winstona da pretraži cjelokupan Blakeov pjesnički opus. Zvukove
sirena zamijenili su udaljeno zvrndanje helikopterskih rotora i glasovi koji su se
dovikivali na stubištu ispred Edmondovih vrata.

Stigli su.

Langdon je bolje pogledao vitrinu i zamijetio blago zeleni odsjaj suvremenog
muzejskog stakla s UV zaštitom.

Svukao je frak, stavio ga na staklo, okrenuo se i bez oklijevanja snažno zabio
lakat u staklo. S prigušenim treskom, vrata vitrine su se razbila. Langdon je oprezno
rukom posegnuo kroz nazubljene krhotine. Zatim je pažljivo podigao kožnu kutiju.
I prije nego što ju je spustio na pod, bilo mu je jasno kako nešto nije u redu. Nije
dovoljno teška. Blakeova sabrana djela kao da uopće nisu imala težine.

Langdon je spustio kutiju i oprezno podigao poklopac.

Baš kao što je strahovao... prazna.
Izdahnuo je i zurio u praznu škrinjicu. Kvragu, gdje je Edmondova knjiga?

Spremao se zatvoriti kutiju kad je spazio nešto neočekivano zalijepljeno za
unutrašnju stranu poklopca – otmjeno ukrašenu karticu boje bjelokosti.

Langdon je pročitao što piše.

Zatim je, s potpunom nevjericom, pročitao ponovno.
Nekoliko sekundi poslije, već je jurio spiralnim stubama prema krovu.

*

U tom trenutku, na katu Kraljevske palače u Madridu, direktor elektroničkog
osiguranja Suresh Bhalla tiho se kretao odajama princa Juliána.
Nakon što je pronašao digitalni zidni sef, upisao je šifru za premošćivanje koju se
čuvalo za hitne slučajeve.

Sef se otvorio.

Unutra je ugledao dva mobitela – zaštićeni pametni telefon koji je pripadao
princu Juliánu i iPhone koji je, po svemu sudeći, pripadao biskupu Valdespinu.
Zgrabio je iPhone.

Ja to zaista radim?

Prisjetio se poruke koju je primio od monte@iglesia.org-a.