Page 255 - Dan Brown - Postanak
P. 255
William Blake.
Udahnuo je, osjećao se zapanjeno.
Pronašavši Blakea među tolikim drugim vizualnim umjetnicima Langdon je
gotovo smetnuo s uma ključnu činjenicu o tom mističnom geniju.
Blake nije bio samo slikar i ilustrator...
Bio je i plodan pjesnik.
Langdon je na trenutak osjetio kako mu srce luđački udara. Većina Blakeove
poezije podržavala je revolucionarne ideje koje su se savršeno poklapale s
Edmondovim gledištima. Zapravo, neki od Blakeovih najpoznatijih aforizama – oni
u „sotonskim” djelima poput Vjenčanja neba i pakla – kao da je napisao sam
Edmond.
SVE SU RELIGIJE JEDNO
NEMA PRIRODNE RELIGIJE 56
Langdon se prisjetio Edmondova opisa najomiljenijeg mu stiha. Rekao je Ambri
da je riječ o „proročanstvu”. Langdon nije poznavao nijednog pjesnika u povijesti
koga bi smatrali prorokom većim od Williama Blakea koji je, devedesetih godina
osamnaestoga stoljeća, ispisao dvije mračne i zlokobne poeme:
AMERIKA, PROROČANSTVO
EUROPA, PROROČANSTVO
Langdon je posjedovao oba djela – sjajne reprodukcije poema što ih je Blake
pisao rukom s popratnim ilustracijama.
Langdon je zurio u veliku kožnu kutiju u vitrini.
Originalna izdanja Blakeovih „proročanstava” vjerojatno su objavljena kao
oslikani tekstovi velikog formata!
Osjetivši navalu nade, Langdon se prignuo nad vitrinom, sluteći da bi kožna
kutija mogla sadržavati ono po što su Ambra i on došli – pjesmu koja je sadržavala
proročki stih od četrdeset sedam slova. Jedino je pitanje sada bilo je li Edmond
nekako označio svoj omiljeni stih.
Langdon je posegnuo rukom i povukao ručku.
Zaključano.