Page 75 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 75

kad znamo da ezoterična znanost ide u svom učenju daleko izvan jednostavne
               informacije. Njena svrha, u stvari, nije ništa manje od transformacije bića onoga
               koji je proučava, interes potpuno izvan djelokruga pozitivne znanosti. Zbog toga
               što se općenito bavi onima neispravnima koji međutim teže svjetlu, poziva ih  -
               riječima Sv. Pavla, da: 'svuku staroga čovjeka s njegovim djelima i obuku novoga,
                                                                 63
               koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja.'  U svakom slučaju gdje
               ezoterična  znanost  nudi  sve,  zahtjeva  i  sve  zauzvrat.  Mora  se  platiti  sve.
               Nemoguće je doseći Istinsko putem laži ili licemjernih igara, jer u ovom slučaju
               mi tražimo da budemo, radije nego da izgleda kao da jesmo. Na ovoj razini ideja
               se mora tražiti osnovno značenje strašne priče o Ananiji i Safiri koju je ispričao
                                           64
               Sv. Luka u Djelima Apostolskim.

                                                  (4)

                      Stvari  se  čine  ovakvima,  gledano  odozdola:  sa  stajališta  Ličnosti,  koja
               djeluje po maksimi: 'Ovo je moje a također je i to.' Mudrac je jednom rekao da se
               Bog smije kad čuje da čovjek razmišlja na takav način. Gledano odozgora, stvari
               se  mogu  vidjeti  u  potpuno  drugačijem  svjetlu.  Ličnost  vanjskog  čovjeka  je
               smrtna. Posljedično, sve vrijednosti kojima obično teži su privremene: zaista su
               mu posuđene. Prolazne su i stoga su iluzorne.
                      Ezoterična znanost ukazuje put prema trajnom. Da bi se to postiglo, od
               čovjeka se traži da odlijepi svoje srce od prolaznog, koje ga vuče prema ponoru.
               Prema Isusovim riječima, prodaje mu čisto zlato  - koje on ne može prepoznati  -
               nasuprot njegovom lažnom novcu koje smatra istinskim. Čovjek, bojeći se da ne
               bude  nasamaren,  oklijeva  i  tako  pati.  U  ovome  pronalazimo  porijeklo  velikog
               nerazumijevanja  (koje  opet  iskrsava)  kad  se  ljudski  život  prima  osobno.  Cijelo
               Evanđelje je ovdje. Upućeno je onima koji teže Životu.
                                                     65
                      'Tko  to  ne  prizna,  ne  priznaje  se.' , kaže Sv. Pavao. Bit će isključen s
               uskog puta, da padne natrag na širok put koji će ga  - kao što znamo  - voditi u
               Smrt.
                      Sad, i tek sad, možemo bolje razumjeti smisao, kao i apsolutnu potrebu
               neophodnog uvjeta zajedničkog svim religijama i svim ezoteričnim tradicijama:
               poniznost.
                      Definirajmo prvo pojam ponos, njenu suprotnost. U ezoteričnom smislu
               ponos je ono čime Ličnost potvrđuje svoje prvenstvo u odnosu na istinsko 'Ja'. U
               vanjskom čovjeku, takav je stav normalan. Ako on uspije u životu, učvrstit će se
               takav  stav  u  njemu.  Ali  ezoterični  zakon  je  izričit.  Bog  kaže:  'Ja  stojim  pred




               63
                 Kološanima 3: 9 - 10; Efežanima 4: 22 - 24.
               64  Djela Apostolska 5: 1 - 11.
               65  I Korinćanima 14: 38.

                                                  73 |
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80