Page 73 - Boris Mouravieff – Gnoza

S obzirom na gore navedeno, lako možemo razumjeti da moralnost nije
identična sa Sviješću. Moralnost je vrsta zamjene, nije temeljena - kao
autentična Svijest - na spontanoj, jednostavnoj i direktnoj prosudbi, nego na
zbiru konsideracija. Među njima, rasa, civilizacija, vremena, klasa, okoliš, pojedini
ili višestruki osobni motivi, svi igraju svoju ulogu. Tako da se pojam o moralnom
mijenja kao rezultat varijacije elemenata koji ga tvore. Tako možemo razlikovati
moralnost kultiviranog čovjeka od onog divljaka, moralnost Rimskog društva od
onog Srednjega vijeka, i zadnjeg od moralnosti sadašnjosti. Međutim, ne
smijemo vjerovati da moralnost napreduje, postajući vremenom sve bolja. S
ezoterične točke gledišta, pojam napretka kako ga uobičajeno razumijemo nema
apsolutnu vrijednost. Kao plod napora Ličnosti koje su same po sebi pokretni
pijesak, napredak sam po sebi ne daje garanciju trajnosti. Iskustvo nedavnih
ratova i revolucija dalo nam je nepobitan dokaz krajnje krhkosti svega što se do
19. stoljeća - barem među civiliziranim ljudima - ozbiljno smatralo
nepokolebljivom osnovom ljudske moralnosti.
Mehaničke veze između centara mogu se predstaviti skroz shematski,
kao što je prikazano na sljedećoj slici (Sl. 22).
U vanjskom čovjeku, ove veze su obično dovoljno čvrste da funkcioniraju
kroz cijeli život. Međutim, pod okolnostima našeg grozničavog i prilično
nebalansiranog modernog života, ove veze, posebno one između intelektualnog
centra i emotivnog centra, su poprilično labave. Nekad ih čak smatramo
prekinutim. Za pojedinca, ovaj raskid rezultira gubljenjem svakog pojma i
osjećaja moralnosti.

. 2
Sl. 22 2
Sl

Promjena ovih veza, opuštanje ili čak nestajanje, izaziva cijeli niz
psiholoških pojava. Proces je suštinski karakteriziran licemjerjem koje postaje sve

71 |