Page 170 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 170

zavičaju' 143  i također: 'Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom
               i u svom domu.'  144

                                                  (3)

                      Puno prije nego što stigne na Put, onaj koji je stupio na stazu mora znati
               da je to put bez povratka. To obično prevodimo govoreći da Put ima jedan smjer.
               To je točno, jer se netko tko se bacio u avanturu traženja Puta, ne može vratiti u
               stanje u kojem je bio prije svog polaska. Riječ Istine je živa riječ, i djeluje unutar
               svakoga tko ju je kušao, čak iako on uopće o njoj ne misli. Znajući ovo, čovjek
               mora dobro promisliti prije nego se uputi stazom koja vodi do Puta. Ali za onoga
               koji je već krenuo na ovo putovanje, svo oklijevanje se mora protjerati. Čvrstoća
               je  tada  neophodna.  Nekome  tko  je  želio  slijediti  Isusa,  ali  je  tražio  njegovo
               dopuštenje da prvo ode i oprosti se od ukućana, Krist je rekao: 'Nitko tko stavi
               ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.'  145
                      Ponavljamo,  Put  je  jednosmjerna  ulica.  Za  onoga  koji  njime  hoda,
               spasenje se nalazi ispred njega, nikad iza njega.

                                                  (4)

                      Međutim,  čovjek  ne  smije  misliti  da  će  mu  se,  ako  je  odlučno  krenuo
               stazom,  sve  odmah  promijeniti,  te  da  će  njegov  život  veličanstveno  početi
               iznova. Istina je da su njegova ezoterična istraživanja novi element u njegovom
               životu,  ali  to  ne  znači  da  su  nestali  stari  elementi  koji  su  još  jučer  potpuno
               ispunjavali  njegovo  postojanje.  Oni  su  još  tu.  Najčešće  čine  prepreku
               ezoteričnom  radu.  Dolaženjem  na  stazu,  čovjek  se  stavlja  pod  okrilje  Zakona
               Izuzetka;  za  to,  očito  je  da  mora  izbjeći  stisak  Generalnog  Zakona.  Ovo
               izbjegavanje uvijek poprima karakter borbe  - ponekad borbe do smrti: borbe,
               kao što smo već rekli, protiv 'Svijeta'; protiv zbira utjecaja onih oko njega, koji će,
               u načelu, biti negativni i neprijateljski. Nadigrati 'Svijet', to je lozinka za svakoga
               tko teži stvarnom Životu.
                      Jednom  kad  se  problem  prepozna,  on  definira  sredstva  koja  će  nam
               omogućiti  da  ga  riješimo.  Izravno  napasti  'A'  utjecaje  bilo  bi  ponoviti  doživljaj
               Don  Quixotea    -  jurišati  na  vjetrenjače.  Tisuće  i  tisuće  ljudi  dobrih  namjera
               stradalo  je  bez  koristi  učinivši  ovu  konceptualnu  pogrešku,  inspirirani  Đavlom:
               vjerujući  da  je  nemoguće  moguće.  'Svijet'  je  neusporedivo  jači  od  izoliranog
               pojedinca, dok god on ostane vanjski čovjek.



               143
                  Luka 4: 24.
               144  Marko 6: 4; Matej 13: 57; Ivan 4: 44.
               145  Luka 9: 62.

                                                 168 |
   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175