Page 725 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 725

SVETO PISMO                        STARI SAVEZ                     PLAČ JEREMIJIN
                                                                           ∗
           vih. Slušajte, svi narodi, i gledajte moj bol.   zaborav praznik i Šabat,  i u svojoj gnev-
           Devojke moje i mladići moji u ropstvo su   noj osudi nije mario ni za kralja ni za sveš-
           otišli. 19 Zvao sam one koji su me mnogo   tenika.  7  Gospod je odbacio oltar  svoj,  s
           voleli, ali su me prevarili. Sveštenici moji i   prezirom je odbacio svetilište svoje. U ruke
           starci moji pomrli su u gradu, tražeći hra-  neprijatelju  predao je zidine njegovih
           nu da okrepe dušu svoju.  20 Pogledaj,    utvrđenih dvora. U domu Gospodnjem
           Gospode, u teskobi sam! Utroba mi se      pustili su svoj glas, kao na praznični dan.
           uskomešala. Srce se moje kida u meni, jer   8 Gospod je odlučio da pretvori u ruševine
           sam bio veoma buntovan.  Napolju mi je    zidine kćeri  cionske. Rastegao je merno
           mač decu pobio, a u kući je sama smrt. 21   uže. Ruku svoju nije odvratio od zatiranja.
           Ljudi  čuju kako uzdišem.  Nikog nema da   U tugu je zavio bedem i zidine. Zajedno su
           me teši. Svi su neprijatelji moji  čuli za   pali.  9 Njena su vrata u  zemlju utonula.
           nevolju moju. Raduju se što si ti to učinio.   Prevornice je njene uništio i polomio. Kralj
           Ti ćeš učiniti da dođe dan koji si objavio,   njen i knezovi njeni sada su među narodi-
           da i njima bude kao meni.  22 Neka  sva   ma. Zakona nema. Ni proroci njeni više ne
           zloća njihova dođe pred tebe, a ti ih udari,   dobijaju vizije od  Gospoda.  10 Starešine
           kao što si mene udario zbog svih prestupa   kćeri cionske na zemlji sede i ćute, glavu
           mojih. Jer je mnogo uzdaha mojih, i srce   su prašinom posuli. Kostret su opasali.
           je moje bolno.                            Devojke jerusalimske oborile su glavu sve
                                                     do zemlje.  11 Oči su mi iščilele od suza.
                O, kako Gospod u gnevu svom obla-
           2                                         Utroba mi se uskomešala. Jetra mi se pro-
                                                     sula na zemlju zbog propasti kćeri naroda
                cima zastire kćer cionsku! S neba na
                zemlju bacio je lepotu Izraelovu. U   mog, jer deca i odojčad gube svest po
           dan gneva svog nije se setio podnožja     trgovima gradskim.  12 Majkama  svojim
           nogu svojih. 2 Gospod je progutao Jakov-  govore: „Gde je žito i vino?” Jer kao smrt-
           ljeva prebivališta, nijednome se nije smilo-  no ranjeni gube svest po trgovima grad-
           vao. U gnevu svom razorio je utvrđenja    skim, dok polako umiru  u naručju majki
           kćeri Judine. Bacio je na zemlju, oskrnavio   svojih. 13 Šta da ti navedem kao primer?
           je kraljevstvo i knezove njegove.  3 U    S čime da te uporedim, kćeri jerusalimska?
           žestini gneva slomio je svaki rog Izraelov.   S čime da te izjednačim kako bih te utešio,
           Povukao je desnicu svoju kad je neprijatelj   device, kćeri cionska? Jer je propast tvoja
           napao. U Jakovu on  gori  kao  plamen     velika kao more. Ko će te izlečiti? 14 Pro-
           ognjeni što sve oko sebe proždire. 4 Kao   roci su tvoji za tebe imali bezvredne i
           neprijatelj luk je svoj zapeo. Desnicu je   isprazne vizije. Nisu otkrivali prestup tvoj –
           svoju kao neprijatelj podigao i pobio je sve   nisu sprečili da u ropstvo odeš, nego su ti
           što je očima drago. U šator kćeri cionske   u vizijama govorili bezvredne i zavodljive
           izlio je gnev svoj kao vatru. 5 Gospod je   objave. 15 Podrugljivo ti pljeskaju rukama
           postao poput neprijatelja. Progutao  je   svi koji putem prolaze.  U  čudu zvižde i
           Izrael. Progutao je sve  utvrđene dvore   odmahuju glavom zbog kćeri jerusalimske,
           njegove, pretvorio je u ruševine svoja    govoreći: „To li je grad za koji su govorili:
           utvrđenja. I kćeri Judinoj umnožio je tugu   ‘On je savršenstvo lepote, radost cele
           i jad. 6 Razvalio je kolibu svoju kao da je
           obična koliba u vrtu. Učinio je kraj prazni-  ∗   2,6 „Šabat”  znači „počinak, odmor, mirova-
           ku svome.  Gospod je  na Cionu bacio u    nje”. Pored sedmog dana od odmora, Zakon je
                                                     propisivao i obredne ili praznične šabate, kada
                                                     se takođe nije radio nikakav posao.
                                                ~ 725 ~
   720   721   722   723   724   725   726   727   728   729   730