Page 566 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 566

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                           PSALMI
           je okove njihove.  15 Neka  zahvaljuju    malo bude. 39 Ali opet ih je malo i pognu-
           Gospodu za dobrotu njegovu i za čudesna   ti su od ugnjetavanja, nevolje i tuge.  40
           dela koja je  učinio za  sinove ljudske.  16   On prezir izliva na velikaše, i pušta ih da
           Jer je razbio bakarna vrata, i slomio gvoz-  po bespuću lutaju. 41 A siromaha štiti od
           dene prevornice.  17 Bezumnici su zbog    nevolje i daje mu porodicu kao stado veli-
           svog prestupničkog puta i zbog greha      ku.  42  Čestiti to vide i raduju se, a  sva
           svojih, na kraju sami sebi nevolju stvorili.   nepravda neka zatvori usta svoja.  43 Ko
           18 Duši se njihovoj svako jelo ogadilo, do   je mudar? On će razmisliti o svemu ovome
           vrata smrti oni  su  došli.  19 Zavapili su   i pažljivo će razmotriti šta Gospod u dobro-
           Gospodu da im pomogne  u nevolji njiho-   ti svojoj čini.
           voj, i on ih je kao i ranije spasavao iz
           teskobe njihove. 20 Poslao je reč svoju i   Pesma. Davidov psalam.
           izlečio ih, izbavio ih je iz jama njihovih. 21       Postojano je srce moje, Bože.
                                                                Pevaću ti i pesmom  ću te
           Neka zahvaljuju Gospodu za dobrotu nje-   108
           govu i za  čudesna dela koja je učinio za            hvaliti, duša moja pevaće ti i
           sinove ljudske.  22  Neka prinose žrtve   pesmom te  hvaliti.  2  Preni se, žičani
           zahvalnice i objavljuju dela njegova kličući   instrumentu, i ti, harfo! Zoru ću probuditi.
           radosno.  23 Oni koji morem plove na      3 Gospode, hvaliću te među narodima, i
           brodovima, i trguju po velikim vodama, 24   pesmom ću te hvaliti među plemenima. 4
           oni su videli dela Gospodnja i čudesna dela   Jer je do nebesa velika ljubav tvoja, i isti-
           njegova u dubinama,  25 kako  se na reč   na tvoja sve do oblaka. 5 Uzvisi se iznad
           njegovu olujni vetar podiže, koji diže tala-  nebesa, Bože, slava tvoja neka bude nad
           se morske. 26 Do nebesa se dižu, do dna   svom zemljom. 6 Da bi se izbavili oni koje
           se spuštaju. Od nevolje se topi duša njiho-  voliš, spasi nas desnicom svojom i usliši
           va.  27 Teturaju se i posrću kao pijani,   me. 7 Bog je rekao u svetosti svojoj: „Ra-
           smetena je sva mudrost njihova. 28 Tada   dovaću  se, u nasledstvo  ću Šekem dati,
           vape Gospodu u nevolji svojoj, i on ih    izmeriću ravnicu Sokot.  8 Gilad je moj,
           izbavlja iz teskobe njihove.  29 Smiruje   Manasija je moj, Jefrem je tvrđava pogla-
           oluju i tišina nastaje, i  morski  se talasi   vara moga, Juda je vladalačka palica moja.
           umiruju. 30 Kad se stišaju, moreplovci se   9 Moab je posuda u kojoj ću noge oprati.
           raduju, a  on ih u luku željenu vodi.  31   Na Edom  ću baciti sandalu svoju.  Nad
           Neka zahvaljuju Gospodu za dobrotu nje-   Filistejom ću pobednički klicati.” 10 Ko će
           govu i za  čudesna dela  prema sinovima   me dovesti do utvrđenog grada? Ko će me
           ljudskim. 32 Neka ga uzvisuju pred naro-  voditi sve do Edoma?  11 Zar nećeš ti,
           dom sakupljenim, u veću staraca neka ga   Bože, koji si nas odbacio, pa više ne ideš s
           hvale.  33 On reke u pustoš pretvara, i   vojskama našim iako si Bog naš? 12 Pruži
           tokove vodene u žedno tlo,  34 plodnu     nam pomoć u nevolji, jer je uzalud nadati
           zemlju u pustoš slanu, zbog zloće onih koji   se spasenju od čoveka. 13 U Bogu ćemo
           na njoj žive.  35 On pustoš pretvara u    odvažnost steći, on  će zgaziti protivnike
           jezero vodeno, i bezvodnu zemlju u tokove   naše.
           vodene.  36 Tamo naseljava gladne, da
           podignu grad u kom će živeti. 37 Oni seju   Upravitelju. Davidov psalam. Pesma.
           njive i sade vinograde, da donesu obilnu             Bože  hvale moje, nemoj  ću-
                                                                tati. 2 Jer se usta zla i lukava
           letinu.  38  On ih blagosilja i  oni postaju   109
           mnogobrojni, ne dopušta da stoke njihove             otvaraju  na mene. Govore  o

                                                ~ 566 ~
   561   562   563   564   565   566   567   568   569   570   571