Page 547 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 547

Najstarija spoznaja Božanstva bila je više nejasna nego odbojna. Očigledna degradacija je nastala tek
  kasnije. Bog prirode odražava promenljivi karakter godišnjih doba, menjajući ih od mračnijih do svetlih.
  Naizmenično,  živahna  ili  umirena,  zrela  obiljem  koje  ona  zatim  ukida,  priroda  se  čini  neobjašnjivo
  hirovitom i, mada je sposobna da odgovori na sve najviše zahteve moralnih osećanja kroz opšte shvatanje
  njenih misterija, više je sklona da sa pristrasnim ili prenagljenim stavom postane tajanstvenija u Šivi,
  Saturnu,  ili  Mexitli ,  zaštitnicima  žestokih  orgija  ili  okrvavl-jenih  oltara.  Sve  starije  pesničke
                          32
  personifikacije  pokazuju  tragove  ovih  dvosmislenosti.  Ona  nije  u  celini  nemoralna  niti  je  samo
  blagotvorna.


  Ni  jedan  narod  nikada  nije  sa  predumišljajem  prikazao  svoje  bogove  zlim  ili  krivim  bićima.  Prosta
  pobožnost koja je pripisala poreklo svih stvari Bogu, prihvatila ih je sve kao dobronamerne, verujući i
  nadajući se u svemu. Vrhovni Vladar je na početku bio poštovan s bespogovornim oboža-vanjem. Još nisu

  postojale  iznenađujuće  suprotnosti,  a  kontradiktornosti  nisu  još  počele  da  stvaraju  sumnju  u  Njegovo
  dobročinstvo, ili nisu stvorile od čoveka nezadovoljnika u Njegovom upravljanju.

  Strah je mogao da izazove zbunjenost, ali nije mogao da ukine nadu, a još manje da pokrene nena-klonost.

  Tek kasnije, kada su apstraktna saznanja počela da postaju slična stvarnosti i kada su nove ili mnogo
  očiglednije ideje poprimile nove dimenzije za njihovo izražavanje, postalo je neophodno da se učvrste
  konačne prepreke između Dobrog i Zla.


  Kao objašnjenje za moralno zlo, bilo je neophodno smisliti neki novi celishodan način koji pogoduje
  pobožnosti i samozadovoljstvu izumitelja, kao što je razvratnost žena ili nekog ko je dru-gačiji od Boga,
  Tifon ili Ahriman, koji nastaju bilo kroz podelu Bogova na klase ili kroz ukidanje Drevnih Božanstava i
  njihovo  prerastanje  u  Devsove  ili  Demone.  Kroz  slične  nedostatke,  Orijentalci  su  izumeli  sklonost
  kvarljivosti  mesa  i  materijalnog.  Hebreji  su  preneli  Satani  sve  nezakonito  i  ne-moralno  i  grčka
  razmišljanja,  povremeno  prihvatajući  starija  i  isprobana  shvatanja,  odvraćala  su  od  pribegavanja
  iznošenju klevete za bića iz njihove mašte i pokazano je da ona moraju da zahvale sama sebi za svoje
  nesreće, dok su njima dobre stvari bile dobrovoljni darovi, a ne otimanje od Neba. Homer je već dao
  Zevsu da uzvikne na Skupu na Olimpu Bolno je čuti kako ovi smrtnici optužuju Bogove; oni misle da zlo
  dolazi od nas, ali oni sami njima daju bezrazložan povod sa svojim vlastitim razuzdanim ludorijama. Toje
  čovekova  greška,  kaže  Solon  u  vezi  sa  društvenim  zlom  njihovog  vre-mena,  a  ne  greška  Bogova  što
  nastaju uništenja. I Euripides, posle ozbiljne rasprave o poreklu zla, dolazi do zaključka da se čovek
  ponaša pogrešno, ne zbog nedostatka prirodno dobrog osećaja i ose-ćanja, već zbog toga što, znajući šta
  je dobro, on ipak iz raznih razloga zapostavlja njegovu primenu.


  I, na kraju, dospevši do najviše istine Pindar, Hesiod, ^shylus, (Eshil) ^sop (Ezop) i Horacije nam kažu:
  Sve vrline su za borbu; život nije scena odmora, več energične akcije. Patnjaje samo drugo imeza sticanje
  iskustva, dodeljena lično odZevsa, onogkoji dajesva razumevanja, začetnika uputsta-va, učitelja života.
  Onje označio kraj zlatnogperioda. Onje dao otrov zmijama i zverstvo vukovima, on je skinuo med sa lista

  i  zaustavio  curenje  vina  u  potocima.  Onje  sakrio  element  vatre  i  načinio  da  sredstva  za  život  budu
  oskudna i neizvesna. Ali, u svemu ovome, njegov ciljje bio dobronameran - nije hteo da uništi život, več
  daga poboljša. Toje bio blagoslov čoveku, a neprokletstvo, da bude osuđen da zarađuje svoj hleb znojem
  sa svojih obrva;jer, ništa veliko i sjajno nije ostvareno bez rada. Neškodljive i male vrline nisu cenili ni
  bogovi ni čovek, jer, škrtost prirode se opravdava njenim močnim efektima u uzdizanju uspavanih osobina
  i primoravanju čovečanstva na pronalaženje korisnih umetnosti kroz razmišljanje i misao.


  Drevni Reformatori religija proglašavali su obožavanje idola korenom svih zala i bilo je mnogo rušitelja
   542   543   544   545   546   547   548   549   550   551   552