Page 521 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 521

sve delove i podele prirode, dajući prvom izvor stabilnosti, a drugom onu različitost i mobilnost. Nebo je
  zemlji,  kaže  on,  isto  što  i  muškarac  ženi.  Kretanje  neba  je  to  što  kroz  svoju  revoluciju  daje  semenu
  podsticaj i moć, čije emanacije, primljene na zemlju, nju čine plodnom i uzrokuju da se stvaraju životinje
  i biljke svake vrste.


  Filo kaže da je Mojsije shvatio ovu doktrinu o dva uzroka, aktivnog i pasivnog, ali je učinio da prvi bude
  u Umu ili Inteligenciji koja je van materije.


  Drevni astrolozi su podelili dvanaest znakova Zodijaka na po šest muških i šest ženskih i pripisali im po
  šest  muških  i  ženskih  Velikih  Bogova.  Nebo  i  Zemlja,  ili  Ouranos  i  Ghe,  bili  su  među  najdrevnijim
  narodima prva i najdrevnija Božanstva. To nalazimo i u feničanskoj istoriji Sanchoniathona i u grčkoj
  Genealogiji  Bogova  koju  je  napravio  Hesiod.  Gde  god  da  se  oni  žene,  njihovim  spajanjem  nastaju
  naredni Bogovi. Na početku, kaže Apollodorus, Ouranos ili Nebo, bioje Gospod celog Univerzuma: onje
  uzeo za ženu Ghe ili zemlju, i imao s njom mnogo dece. Oni su bili prvi Bogovi Cretansa i pod drugim
  imenima, Armejaca, što saznajemo od Berosusa i od Panchaia, s jednog ostrva južno od Arabije, kako je
  preneo Euhemerus. Orfeus je načinio Božanstvo, ili Veliku Celinu, muško i žensko, jer, kaže on, ona ne

  može da stvori ništa sve dok se ne sjedine stvarajuće sile oba pola. On je Nebo nazivao Pangenetor,
  Ocem  svih  stvari,  najdrevnijim  Bićem,  početkom  i  krajem  svega,  koji  sadrži  u  Sebi  nepromenljivu  i
  neiscrpnu silu Potrebe.


  Ista ideja nastala je na surovom Severu Evrope. Skiti su načinili zemlju da bude žena Jupiteru, a Germani
  su je obožavali pod imenom Herta. Kelti su obožavali Nebo i Zemlju i govorili su da bi bez prvog druga
  bila  sterilna  i  da  je  njihov  brak  stvorio  sve  stvari.  Skandinavci  su  uvažavali  Bora  ili  Nebo  i  dali  su
  Furturu, njegovom sinu, Zemlju za ženu. Olaus Rudbeck  dodaje da su njihovi preci bili ubeđeni da je
                                                                   26
  Nebo ušlo u rođački brak sa Zemljom i sjedinjavanjem njegovih sila s njenima, stvorene su životinje i
  biljke.  Taj  brak  između  Neba  i  Zemlje  dao  je  Azesa,  Duha  čuvenog  u  teologiji  Severa.  U  teologiji
  Frigijaca i Lidijanaca (stanovnici Kraljevstva u Anadoliji), Asn je bio rođen u bra-ku Vrhovnog Boga sa
  Zemljom i Firmucus nas obaveštava da su Frigijci pripisali Zemlji nadmoćnost nad ostalim elementima, i
  nju su smatrali Velikom Majkom svih stvari.


  Virgilije  peva  oplođenju  radosne  zemlje  od  Etera,  njenog  supruga,  koji  se  spušta  niz  njene  grudi
  oplođujući je kišom. Columella peva o ljubavi Prirode i njenom braku s Nebom i godišnjem začeću u
  prolećno doba. On opisuje Duh Života, dušu koja oživljava svet, zapaljenu Ljubavnom strašću, sjedinjenu
  s  Prirodom  i  koja  je  i  sama  deo  Prirode  i  puni  svoje  grudi  novim  stvaranjima.  Ovo  sjedi-njavanje
  Univerzuma  sa  sobom,  ovu  obostranu  akciju  dva  pola  on  naziva  velikom  Tajnom  Prirode,  Misterijom
  Sjedinjavanja Neba i Zemlje, zamišljenom u Svetim Misterijama Atisa i Bakoa.


  Varo nam kaže da su velika Božanstva, obožavana na Samotraki, bila Nebo i Zemlja i smatrana su za Prvi
  Uzrok ili Prvobitnog Boga, da kao muški i ženski predstavnik, jedan drugom prenosi odnos koji Duša i
  Princip Kretanja nose telu ili materiji koja ih prima. To su bili i bogovi koji su obožavani u Misterijama
  na Islandu, kao što su bili i u orgijama u Fenikiji.


  Svuda je sveto telo Prirode bilo prekriveno velom alegorija koje su ga skrivale od profanih i bilo je
  omogućeno  da  ga  vide  samo  mudraci  koji  su  smatrali  da  je  vredno  da  ono  bude  objekt
  njihovog izučavanja i istraživanja. Ona je pokazala sebe onima koji su je zaista voleli, njen duh i istinu, i
  ona  je  bila  nedostupna  ravnodušnima,  nemarnim  za  greške  i  neznalicama.  Mudraci  Grčke,  kaže
  Pausanias nikada nisu pisali drugačije nego na enigmatski način, nikad uobičajeno i direktno. Priroda,

  kaže  Sallust  Filosof,  treba  da  bude  opevana  samo  najeziku  koji  oponaša  tajnost  njenih  procesa  i
   516   517   518   519   520   521   522   523   524   525   526