Page 269 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

Znala sam da to može biti samo jednom. Zbogom, pomislila

sam, čak i tada, zbogom.
Ipak nije bilo grmljavine, dodala sam je. Da pokrijem zvukove
kojih se stidim.

* * *

Nije se ni tako dogodilo. Doista ne znam kako se dogodilo; ne

znam točno. Samo se mogu nadati rekonstrukciji: ljubav osjeća
uvijek samo približno.

U Nickovu krevetu razmišljala sam o Serem Joy kako sjedi u
kuhinji. I misli: jeftina. Ta će svakome raširiti noge. Samo im trebaš

dati cigaretu.
A ja sam poslije pomislila: ovo je izdaja. Ne sam čin, već moja

reakcija. Kad bih sigurno znala da je mrtav, da li bi se nešto
promijenilo?
Htjela bih da se ne stidim. Htjela bih da sam bestidna. Htjela

bih da nisam upućena. Tada ne bih znala koliko sam neupućena.