Page 46 - Yegnevy Zamyatin - Mi

oko koje te brižno čuva od najmanje greške, od najmanjeg netočnog
koraka. Neka to zvuči pomalo sentimentalno ali opet mi u glavu
dolazi uvijek ista analogija: anđeli čuvari, o kojima su maštali drevni.
Koliko se mnogo toga o čemu su oni samo maštali u našem životu
materijaliziralo.
Tog trenutka kada sam za svojim leđima osjetio anđela čuvara,
uživao sam u sonetu nazvanom “Sreća”. Mislim — neću pogriješiti,
ako kažem, da je to po ljepoti i dubini misli rijetka stvar. Evo prva
četiri retka:
Vječno zaljubljeni dva puta dva,
Vječno sliveni u četiri strasnom,
Strastveni ljubavnici na svijetu ovom —
Nerazdvojni, dva puta dva.

I dalje sve o tome: o mudroj, vječnoj sreći tablice množenja.
Svaki je pravi pjesnik — neizbježno Kolumbo. Amerika je i do
Kolumba postojala stoljećima, ali samo ju je Kolumbo uspio pronaći.
Tablica množenja postojala je i prije R-13 stoljećima, ali samo je R-
13 uspio djevičanskoj šikari brojeva naći novi Eldorado. Zapravo:
postoji li igdje sreća mudrija, vedrija nego u ovom prekrasnom svije­
tu. Čelik — rđa; drevni Bog — sazdao je drevnog, tj. sposobnog da
griješi, čovjeka i dakle sam je pogriješio. Tablica množenja je mudri­
ja, apsolutnija od drevnog Boga: ona nikada — shvaćate — nikada
— ne griješi. I nema sretnijih od numera koje žive po skladnim vječ­
nim zakonima tablice množenja. Ni kolebanja ni pogrešaka. Istina je
— jedna, i istinski put — je jedan; i ta je istina — dva puta dva, i taj
istinski put je — četiri. I zar ne bi bio apsurd kada bi te sretno, ideal­
no pomnožene dvojke — počele razmišljati o nekakvoj slobodi, tj.
jasno — o grešci? Za mene je — aksiom to da je R-13 uspio uhvati­
ti najosnovnije, naj...
Tu sam opet osjetio, najprije na zatiljku, a zatim na lijevom uhu
— toplo, nježno disanje anđela čuvara. On je očito primijetio da je
knjiga na mojim koljenima zatvorena — i da su moje misli — daleko.
Pa, dakle, ja sam spreman, čak ovog trenutka rastvoriti pred njim
stranice svoga mozga: i to je tako smiren, radostan osjećaj. Sjećam
se: čak sam se okrenuo, uporno, molećivo sam mu pogledao u oči, ali
on nije shvatio — ili nije htio shvatiti — ni o čemu me nije pitao...

46