Page 59 - Odiseja

Homer: Odiseja

Pa kad je on to sve u duši razmotrio svojoj,
Onda u spilju uđe široku, — i čim ga spazi
Boginja ùzoritā Kalìpsa, odmah ga pozna,
Jer se mȅd sobōm dobro poznávajū besmrtni bozi,
80 Makar od drugih gdjegod daleko koji prebivo.
Ali Odiseja ondje junačinu nè nāđē s njome,
Jer on po običáju na obali sjeđaše morskoj
Suzama, jecanjem, bolom raskidajuć srce u sèbi.
Na trepetljivo more poglédō je roneći suze.
85 Boginja ùzoritā Kalìpsa Hermiju tada
Na sjajni blistavi stolac posadivši zapita ovo:
»Čemu si došao mi, zlatòštapni Hermija-bože,
Meni častan i mio? u dvore mi dolaziš slabo!
Što si nakan, govori, a duša me nuka izvršit,
90 Ako izvršiti mogu, i ako se dade izvršit
Nego bliže pristupi, da gozbinu preda te metnem.«
Kad to boginja reče, ambròsijē postavi na sto
Pa pred Hermiju metne i nektara crvenog uspe;
I tad piti i jesti provòđāč skoròteča stane.
95 Pa kad se počasti on i jelom okr'jepi dušu,
Onda odgovori njoj i besjedu započne ovu:
»Boginja boga me pitaš došljaka, pa ću ti reći
Čitavu besjedu pravo, govoriti kada mi veliš.
Zeus mi je rekao poći do tèbe, ako i nisam
100 Hotio pravo, jer tko bi dobròvōljno pretrčo vodom
Golemom, slanom, gdje nema ni blizu ljudskoga grada,
Gdje hekatombe po izbor i klanice žrtvuju ljudi?
Nego nikoji bog egidònošē Zeusa umàći
Ne bi odluci mogo ni odluku njegovu razbit.
105 Vele, kod tebe da je od sviju bjedniji čovjek,
Od sviju onih ljudi, što devet vojevaše ljeta
Pod gradom Prijama kralja, a desetog odoše ljeta,
Pošto razoriše grad; al' zgriješiše oni Ateni
Odlazeć, te vjetrom ona i valima udari na njih;
110 Tada mu valjani svi drugari izginu redom,
Njega pak samoga vjetar i vâli nanesoše amo.
Toga ti čovjeka sada zapov'jedam brže da pustiš,
Jer mu poginut ovdje ne vele daleko od svojih,
Nego mu suđeno jeste da drâgē ugleda svoje,
115 Dođe u visoki dom i u svoju očinsku zemlju.«
Reče, — i ùzoritā protŕnu boginja na to,
Besjedu započne s njim i prozbori krilate r'ječi:
»Jeste okrutni, bozi, i zavidni većma no drugi,
Te se srditi znate na boginje, ako se javno
120 Ljube s čovjekom kojim, kog za muža obraše milog.
4
Kad Orióna je k sebi ružòprstā uzela Zora,
Dotle se srdiste na nju, o mirni i blaženi bozi,
Dokle strijelama blagim u ortiškoj zemlji ne ùbi

4
121. Orion, lijep i snažan lovac, bio je, po priči, ljubimac Artemidin. Kad ga je boginja Zora uzela za mu-
ža, ubije ga Artemida iz ljubomore.

59