Page 209 - Odiseja

Homer: Odiseja

Je li brzonog bio kod takova svojega lika,
Ili je bio on ko ostali psi razbludníci,
310 Što ih gospòštinē radi gospoda ù kući hrane.«
13
Na to si, Eumeju, ti o svȉnjāru, besjedu reko:
»Ovo je dašto pas gospodara, što umr'je daleko;
Da ti je on još snage onàkē i lîka onakog,
Kakva ostavi njega Odisej iduć pod Troju,
315 Imo bi što i gledat, koliko je hitar i snažan!
Kada bi gonio zvjerku u guduri dubokoj šumskoj,
Nikada njemu nije izmàkla, jer ȉ trāge dobro
On je pogađo, a sada je zlo navalilo na njeg,
Jer je daleko mu propo gospodar, a žene se za psa
320 Ne brinu, ne hrane njega, a sluge neće da rade
Ono, što im je dužnost, kad ne vlada njima gospodar,
Jer gromoglasni Zeus polovinu uzme vrline
Čovjeku onom, kojega dan robovanja snađe.«
Reče i uniđe u dom, u kojem se stanuje zgodno,
325 I on k ponosnim proscem kroz dvòranu upravo ode,
A crna ugrabi smrt i sudbina Argosa tada,
Kad iza dvadeset ljeta Odiseja ugleda opet.

B. U muškoj dvorani. 328—558.

a. Rječkanje Antinojevo i Eumejevo. 328—404.

Eumeja prvi od svih bogoliki spazi Telemah
Gdjeno po kući stupa, i njemu namigne brzo
330 Ì tīm ga k sebi pozove, i svinjar se ogleda tada
Ì uzmē postavljen stolac, na kojem mesòsječa znaše
Sjedjeti, kada bi meso na gozbi proscima rezo.
Eumej stolicu tu k Telèmahovu donese
Stolu i mȅtnē je njemu nasùprot te sjedne, a glasnik
335 Uzme i dade mu jela, iz košare dade mu hljeba.
Za njim se brzo u dom Odisej divni uvúčē;
Prosjaku kukavnom on i starcu bijaše sličan,
On se podštápō, a bješe odjeven u jadno ruho.
Sjedne na jȁsenov prag, u dvorište koji je gledo,
340 Pa se nasloni na stup na čempresov, kojino tesar
Nekad ugladi vješto i mjerilom izmjeri pravo.
A Telemah reče svinjaru, pozvav ga k sebi,
I hljeb uzevši čitav iz prekrasnog koša i mesa
Uzevši dosta, kolìkō objèručkē mogaše držat:
345 »To odnèsi tuđíncu i podaj mu, reci mu jošte,
Oko sviju prosácā obilazeć redom nek prosi,
Jerbo nije dobro za uboga, ako se stidi.«
Tako mu reče, i svinjar razumjevši besjedu ode

13 311. Apostrofa; vidi 14. pjev. st. 55.

209