Page 184 - Odiseja

Homer: Odiseja

13
Nego je poginuo s daróvā ženskih pod Tebom.
Ovoga sinovi bjehu Amfìloh, drugi Alkmèon,
A u Mantija Klìt i Polìfīd se rodiše sinci;
250 Nego poslije Klita zlatòtronā ugrabi Zora
Njegove radi ljepote, med bozima vazda da bude;
A Polifída junaka silnovitog učini vračem
Najboljim među ljudma Apòlōn, pošto je umro
Amfijàrāj. Na oca rasrdiv se svoga Polìfīd
255 U Hiperèsiju ode i ondje je ljudma prorico.
Ovoga pristupi sin — Teoklìmen ime mu bješe —
I k Telemahu stane nablízu kòd cȓnē lađe
I brže baš ga zatèkāv gdje izl'jeva žrtvu, gdje moli,
Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
260 »Kada te, prijane, vidim na ovom gdje žrtvuješ mjestu,
Tako ti žrtve ove, i tako ti boga i glave,
Tako ti tvoje i glave drugóvā, koji te prate,
Molim te, reci mi pravo, što pitam, nemoj zatajit:
Tko li si, otkle si? gdje ti je dom? gdje mati i otac?«
265 Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
»Evo ću, tuđinče, sve ti po istini kazati sasvim,
Ja sam s Itake rodom, Odisej meni je otac
14
— Ako ga ikada bješe, — al' umr'o veće je jadno;
Zato sa sobom društvo povèdāvši ù cȓnōj lađi
270 Pitati odoh za oca, što izbiva odavno veće.«
Njemu bogoliki tad Teoklìmen progovori na to:
»I ja ti tako iz zemlje otíđoh očinske ubiv
Čovjeka plȅmenita, što braće ȉ roda mnogo
U konjogojnom Argu imade, a vladaju silno
15
275 Narodom Àhējācā, te bježim, da smrt mi i Keru
Crnu zadali ne bi, med ljudma kad mi je lutat
Suđeno; nego me primi bjegunca, molim te, u brod,
Da me ubili ne bi, jer mislim, potoč je za mnom.«
Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
280 »Hajde, kada baš hoćeš, u jednakih bòkōvā lađu,
Neću te tjerat, i štò god imámo, dat ćemo rado.«

C. Plovidba na Itaku. 282—300.

Tako mu reče i koplje iz ruku mu mjedeno primiv
Metne na potkrovak lađi na obadva uzvitoj kraja,
Sam moròplōvkōm lađom tad prođe i sjȅdnē na krmu
285 I Teoklìmena on uza sèbe posadi ondje.
Drugovi njegovi uža lađènā odvežu tada;
Razumni potakne njih Telemah ì njima reče,

13
247. Vidi o tom 11. pjev. st. 521. i d.
14 268. »Ako ga ikada bješe« — Tim se riječima izriče bolna čežnja za izgubljenim dobrom koje se čovjeku
pričinja još samo kao lijep, ali kratkotrajan san.
15
275. U doba koje prikazuje Homer još vlada zakon krvne osvete; rođaci ubijena čovjeka dužni su osvetiti
njegovu smrt.

184