Page 143 - Odiseja

Homer: Odiseja

DVANAESTO PJEVANJE

(33. dan. Nastavak)

Sirene, Skila, Haribda, Helijeva goveda.

14. Odiseju, pošto se vratio od Okeana, kazuje Kirka kako će dalje
putovati. 1—141.

A kad iz struje već okèanskē ìzīđē lađa
I širokòbrodnōm moru u valove uđe i dođe
K eejskom otoku onom, gdje živi ranoranka Zora,
Gdjeno u kolu igra, i sunce gdjeno se rađa,
5 Sa lađom pristadosmo na obali tamo pješčànōj
I izíđosmo svi, gdje vali o obalu biju;
Tu zadrijemasmo malo, dok ne dođe zora božanska.
A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
Onda drugove svoje u dvorove Kirkine pošljem,
10 Tijelo pokojnoga Elpénora neka donèsū.
Tad nasiječemo klada, na najužem obale rtu
Mi pokopasmo njega i bujne ronjasmo suze.
A kad izgòrī mrtvac i oružje toga mrtvaca,
Onda naspemo hum i privučemo stećak na njèga
15 Ì zgodno veslo zatim utàknusmo humu na vrhu.
Mi to po redu sve izvršismo, ali je Kirka
Dobro spazila nas, od Aída kada smo došli,
Nakićena dolèti, a sluškinje iđahu s njome
Hljeba i mesa noseć i žarkastog crvenog vina.
20 Boginja ùzoritā progovori med nama stavši:
»»Smjelice, koji ste živi unìšli u dom Aídov,
Dvosmrtni vi ste, a drugi jedàmpūt umiru ljudi!
Nego jedite jelo i vino pijderte ovo
Ovdje čitavi dan; a kada osvane zora,
25 Onda otplòvite vi, a pût ću pokázat vam i sve
Reći, da ne biste gdje sa čije zlovárnosti teške
Na moru ili na zemlji nastradali trpeći jade.««
Tako nam reče i tîm nam nagòvorī junačko srce,
Te mi čitavi dan do zalaska samog sunčànog
30 Sjedasmo slatkim se vinom i mesom u obilju časteć;
Kada već sunce zađe, i kada se uhvati tmina,
Onda mi druzi pozàspē uz uža lađènā, a Kirka
Za ruku uhvativ me odvèdē daleko od drúgā
Pa me posadivši sjedne uz mène i pitat me svašta
35 Stane, a ja sam sve joj ispričao kako valjade.

143