Page 134 - Odiseja
P. 134

Homer: Odiseja


                                    Onda opazih Ledu, Tindàreju ona je žena
                                 Bila i s njime je dva porodila srčana sina:
            300                  Kastor vitez je jedan, Polideuk šakòbija dobri
                                 Drugi je; oni još oba u zemlji plodorodnoj žive,
                                 Zeus ih i dolje pod zemljom obojicu jednako časti;
                                 Prezdan onamo žive, a prezdan umiru opet,
                                 Kao bogovi pravi pod zemljom imadu poštenje.
            305                     I Ifimèdiju ženu Alójevu opazih ondje,
                                 Koja mi reče, da bog je Posìdōn obljubio bješe,
                                 Sina je rodila dva, al' kratkòvjeki obadva bjehu:
                                 Jedno bogoliki Ot, a drugo slavni daleko
                                 Efijalt; — na polju živeć žitorodnu vrlo porastu,
                                            11
            310                  Za Oriónom  slavnim junaci najljepši budu:
                                 Devet kad ljeta im bješe, obojica budu široki
                                 Devet lakátā i devet dugàčki postanu hvati.
                                 Oni i s bozima vječnim sa Olimpa pr'jećahu vrevu
                                 Da će zavrći ratnu, u kojoj kipi i buči;
            315                  Htjedoše baciti Osu na Olimp, a trepčani Pelij
                                 Htjedoše bacit na Osu, da na nebo mogu uzići.
                                 Bili bi svršili poso, mladići da su već bili,
                                 Ali ih ubije sin ljepòkosē Lete i Zeusa,
                                 Prije nego im malje pod sl'jepima očima niknu,
            320                  Prije nego im čeljust probuja lijepom bradom.
                                                                       12
                                    Fedru i Pròkridu spazih i lijepu Arijàdnu,
                                 Ljutoga Minosa kćer, a Tesej nekada nju je
                                 Vodio iz grada Kretskog u zavojnu svetu Atenu,
                                 Al' je obljubio nije; u Diji, što leži u vodi,
            325                  Ubi Artèmida nju, jer Diònīs joj tajnu prokáza.
                                                                         13
                                    Meru i Klìmenu tad i Erìfilu opazih mrsku,
                                 Koja za zlato izda dragòcjeno svojega muža.
                                 Sviju vam žena ne bih izbrojio niti iskazo,
                                 Što sam vidio kćeri i žena slavnih junaka;
            330                  Prije bi prošla noć božanska; veće je vr'jeme
                                 Da se spava il' bilo u društvu kod lađe brze.
                                 Ili ovdje, a vî se i bozi za opremu brin'te.«


                     11. Alkinoje moli Odiseja da ispripovjedi sve što je doživio. 333—384.

                                    Tako im reče, i oni umuče svi i zašute,
                                 Sve ih osvajao ushit u sjenatoj dvòrani onoj.
            335                  Njima riječ govòrit Aréta bjelòrukā stane:
                                 »Kakav se čovjek taj, o Feačani, pričinja vama
                                 Po svom licu, po svojoj visini i čestitom srcu?
                                 On mi je gost, al' ì svakī čast imade ga slušat.


                   11
                     310. O Orionu vidi 5. pjev. st. 121.
                   12  321. Fedra, Prokrida i Arijadna su tri žene glasovite zbog nesretne ljubavi.
                   13
                     326. Meru, kćer Pretovu, ubila je Artemida kad je rodila od Zeusa sina Lokra; Klimena je žena Filakova,
                   a majka Ifiklova; Erifilu, ženu argejskog vrača Amfijaraja, podmitio je zlatnom ogrlicom Polinik, da mu
                   izda skrovište svoga muža, i natjerao ga da se priključi bojnom pohodu na Tebu gdje je Amfijaraj zaglavio.

                                                                                                       134
   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139