Page 13 - Odiseja
P. 13

Homer: Odiseja



            420                     Tako reče Telemah i u srcu boginju spozna.
                                 Prosci se nȁ igru tada okrénuše ì pjesme ljupke,
                                 Te se vesèliše tako, dok nije ih večer zatèkla.
                                 Kad u vesélju ih večer u tòlikōm omrkne crna,
                                 Onda spavati pođu, gdje kojega bijaše kuća.
            425                  A sam Telemah pođe u visoku ložnicu svoju,
                                 Na mjestu zaštićenom, što bješe u prekrasnom dvoru,
                                 Pa on u postelju pođe promišljajuć u srcu mnogo.
                                 S gorućim lučima njega sprovèdē Eurìklija vrla,
                                 Kćerka Opu, a ovaj Pisénorov bijaše sinak.
            430                  Svojim blagom je nju Laèrto kupio nekad,
                                                                          24
                                 Dok je u prvoj bila mladòsti, za volova dvaest,
                                 I nju je u kući svojoj ko čestitu pȍštovō ženu,
                                 Ali je nije nikad obljubio žene se bojeć.
                                 Ona ga s gorućim lučma sprovèdē; ona ga od svih
            435                  Robinja ljubljaše više, malèna ga hranjaše ona.
                                 On tad otvori vrata od ložnice građene čvrsto,
                                 Zatim na postelju sjedne i svuče košulju meku,
                                 Pa je pametnoj baki dodade u ruke tada.
                                 Ona košulju složi i poravni, onda je o klin
                                                                    25
            440                  Objesi, koji je stajo uz provrtan krevet,  i zatim
                                 Ona iz ložnice ode, biòčugom srebrnim vrata
                                 Pritegne, zatim remen povúčē, bravu da drži.
                                 A Telemah je svu noć, ogrnuv se ovčijim runom,
                                 Mislio misli o putu, što naznači njemu Atena.

































                   24
                     431. »za volova dvaest« — vrijednost je određena volovima jer pjesnik prikazuje doba koje ne poznaje
                   novca. Cijena je vrlo visoka u robnoj zamjeni jer se okretna i poslu vješta ropkinja cijenila u to doba vrije-
                   dnom samo 4 vola; vidi u Ilijadi 23. pjev. st. 705.
                   25
                     440. »uz provrtan krevet« — kroz rupe izbušene na krevetu provučeni su remeni na koje se stavljaju jas-
                   tuci i blazine.

                                                                                                       13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18