Page 71 - Ilijada
P. 71

Homer: Ilijada



                              Jer je najbolji ranjen Ahejac, i velim: odoljet
                              Jakoj zadugo neće strijeli, ako je zbilja
                                                 7
         105                  Amo me Zeusov sin  iz Likije doveo gospod."
                                 Tako hvaleć se reče; al' brza strijela ne svlada
                              Onoga, već on uzmače, pred kotlje i pred kola stane
                              I on Stenelu tad Kapaneja prozbori sinu:
                              "Diži se, mili sine Kapanejev, ustani s kola
         110                  Pa mi strijelu oštru iz ramena deder izvuci."
                                 Tako mu reče, i Stenel tad s kola na zemlju skoči,
                              Pa pristupivši k njemu iz ramena brzu mu str'jelu
                              Sasvim izvuče, i krv mu kroz pletenu košulju brizne;
                              A tad grlati bojnik Diomed molitvu počne:
         115                  "O egidonoše Zeusa o kćeri nestrta nikim,
                              Ako se ikada meni i ocu mom na pomoći
                              Nađe u ratu ljutom, ej miluj me opet, Atena,
                              Daj mi onog doseći i pusti mi njeg na kopljomet,
                              Koji me pogodi prije, i sada se hvali i veli,
         120                  Da već zadugo neću sunčanu motriti svjetlost."
                                 Takovu molitvu reče, i Palada ču ga Atena,
                              Brze mu noge dade i koljena i ruke ozgo,
                              Pristupi blizu k njemu i krilate rekne mu r'ječi:
                              "Ne boj se, Diomede, s Trojancima bori se sada,
         125                  Ta ja ti u grudi vrgoh nepredljivo očinsko srce,
                              Kakvo je nekad konjik štitotresni imao Tidej.
                              Sada ti uzeh maglu, na očima koja ti bješe,
                              Da možeš dobro boga i čovjeka svakog raspoznat.
                              Ako te dakle bog iskušavati ikoji dođe,
         130                  Nemoj sa besmrtnim se sa bozima drugima borit;
                              Ali Zeusova kći Afrodita amo li dođe
                              U boj, o Diomede, oštricem je mjedenim rani."
                                 Sjajnoka boginja to Atena rekavši ode,
                              A med rtnike se sin umiješa Tidejev opet;
         135                  I prije u srcu on se s Trojancima željaše borit,
                              A sad ga trostruka želja osvojila kakono lava,
                              Koji je bio u tor med runjave skočio ovce
                              Na polju, pa ga je pastir tek zadro, al' ubio nije
                              I tim mu potako hrabrost, te ne misli braniti više,
         140                  Nego se krije po stanu i ovce ostavlja same,
                              A lav ih plaši te gusto sve jednu za drugom valja,
                              Tad on bijesan van iz visokog iz tora skače:
                              Tako bijesan zađe med Trojce hrabri Diomed.








               7  105. "Zeusov sin", - misli se Apolon.


                                                                                                       71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76