Page 42 - Ilijada
P. 42

Homer: Ilijada



                              Tjerali brzi il' snažni mladići, tako se tada
                              Aresu mili Menelaj poveseli, očima svojim
                              Kad Aleksandra vidi bogolikog, kaznit drznika
                              Hoteći odmah s kola u oružju na zemlju skoči.
          30                     Al' kad Aleksandro njega bogoliki očima spazi
                              Među rtnicima gdje se pokazo, - potrese se njemu
                              Srce i od smrti bježeć med drugove utekne guste.
                              Kao kad opazi tko u planinskoj dolini zmiju,
                              Odmah odskoči natrag, a koljena poduzme njemu
                                                                        3
          35                  Drhat, i blijed u licu odbježi, - tako se bojeć
                              Atrejevoga sina bogolik Aleksandro sada
                              Ustukne među Trojance med ljutice guste, al' njega
                              Kada opazi Hektor, tad ružno ga grditi počne:
                              "Nesretni Parise, prvi ljepotico, ženaru ludi,
          40                  Varavče! ej da budeš neoženjen propo bez djece!
                              I to bih volio ja, i bolje bilo bi tako,
                              Nego da ljudima pokor i prezir ostaneš drugim!
                              Kako li negdje Ahejci dugovlasi ijuču sada,
                              Koji su mislili dosad, da boljar ti si i rtnik,
          45                  Jer si obraza krasna, al' junaštva nije ni snage
                              U srcu tvom! u lađama ti moroplovnim takav
                              Zaputi morem i sabrav drugova milih med strance
                              Ode i iz daljine ljepoliku dovede ženu,
                              - Koja je snaha junakom kopljonosnim , - i svome ocu
                                                                   4
          50                  Dovede nesreću velju i narodu i gradu svemu,
                              Neprijateljima radost, a sramotu samome sebi!
                              Ne bi li Aresu milog Menelaja počekat htio?
                              Znao bi, kakog junaka imadeš mlađahnu ženu!
                              Darovi Afrodite ni kitara neće ti pomoć
          55                  Ni ljepota ni kosa, kad valjo se budeš u prahu.
                              Ali su plašljivice Trojanci, jer kamenu ti bi
                              Obuko košulju  davno zbog zala, što si im zado!"
                                            5
                                 Njemu bogoliki ove Aleksandro prozbori r'ječi:
                              "Hektore, pravo si mene izgrdio, krivo me n'jesi;
          60                  Vazda je srce u tebe neslomljivo sjekiri nalik,
                              Koja kroz panj ide iz ruke onom, što građu
                              Umjetno teše lađenu; od sjekire jača mu zamah;
                              Ti neprestrašljivo tako imadeš, u grudima srce.
                              Zbog Afrodite zlatne darova ne psuj me milih!
          65                  Prezirati ne valja od bogova preslavne dare,
                              Koje dadu, a sam ih prisvojiti ne može nitko.
                              A sad ako te volja, da vojujem i da se borim,

               3  33-35. Tu je poredbu iz Ilijade prenio Vergilije u svoju Eneidu (2. pjev., st. 379-381).
               4  49. Helena je snaha kopljonosnim junacima, tj. Atreju (kao žena njegova sina Menelaja) i Agamem-
               nonu (kao žena njegova brata Menelaja). Grčka riječ "nyos" znači kao i naša "snaha" ženu i sinovu i
               bratovu.
               5  57. obući kamenu košulju, tj. biti kamenovan.


                                                                                                       42
   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47