Page 14 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 14
26 PRERAN O STARI, P R E K A S N O MUDRI r
to ne uspije. Poznajem obitelji s mladim dvadesetogo- 0 4 Za većinu
dišnjacima ili tridesetogodišnjacima i roditeljima koji
ostaju budni dok se »djeca« ne vrate navečer kući. Su trauma iz
kobi zbog kućanskih zadataka i tijekom objeda odraža
vaju čežnju za prošlošću i strah od neovisne budućnos
ti. Postoji svojevrstan dogovor o zadržavanju istoga obi djetinjstva
teljskog stanja. Mladi propuštaju priliku za samostalan
život u zamjenu za sigurnost obiteljske, djetinjaste egzis nastupila je
tencije kojom tješe roditelje da se ne moraju odreći svojih
odgovornosti o kojima ovisi njihov osjećaj vlastitoga ja. zastara
U takvim su obiteljima uloge poznate i dobro defini
rane i stječe se dojam da promatrate dobro uvježbanu
predstavu u kojoj je svaki glumac tako uigran da i sama Priče o našemu životu ni izdaleka nisu zaokružena cjeli
pomisao na skidanje s repertoara stare i prihvaćanje nove na, nego ih neprestano mijenjamo. Pokušavajući objasniti
predstave izaziva duboku tjeskobu. sebi i drugima kako smo postali takvima kakvi jesmo,
Kad nepravilne postupke pokušavate otkloniti logi neprestano ponovno utkivamo i iznova tumačimo tana
kom, često se suočavate sa činjenicom da je neznanje djelo ne niti uzročnosti. Slušajući priče o prošlosti, divim se
mično nepobjedivo. Ljudi se mogu tako čvrsto držati stava kako ljudi povezuju iskustva iz djetinjstva sa svojom osob
o tome kako bi stvari trebale izgledati da zanemaruju sve nošću odrasle osobe.
dokaze o prijeko potrebnoj promjeni. Sto je, dakle, oblikovalo osobnu povijest? Ona svaka
ko utječe na nas i iz nje moramo učiti namjeravamo li
izbjeći ponavljanje pogrešaka koje nas zadržavaju u du
gotrajnoj drami koju smo sami napisali. Zato je u počet
nim stupnjevima psihoterapije važno nekritički slušati
pacijentovu priču. U čovjekovim uspomenama ne kriju se
samo događaji, nego i njihovo značenje. Budući da nam
priču priča tjeskobna ili depresivna osoba, nezadovoljna
vlastitim postojanjem, priča je prepuna patnji i trauma
koje su na neki način povezane s trenutačnom nesrećom.
Svaki je odrasli stanovnik Amerike dovoljno upoznat
s popularnom psihologijom i sklon povezivati poteš
koće iz prošlosti sa simptomima sadašnjosti. Budući da
prihvaćanje odgovornosti za ono što radimo i osjećamo
zahtijeva čin volje, prirodno je okrivljavati ljude iz proš
losti, osobito roditelje, što se nisu više trudili.