Page 40 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Genocid na Manhattanu 27

Novi test koji su zajedno proveli Sugiura i Schmid uvjerljivo je potvrdio
Sugiurine izvorne rezultate. U onoj grupi miševa koja je primala laetril bilo je
manje od polovice tumora u odnosu na miševe iz kontrolne grupe.
Rezultati su odmah procurili u tisak preko Drugog mišljenja. Bile su to loše
vijesti za SK-ov odjel za kontrolu štete. U posebnom članku u San Francisco
Examineru izvjestitelj Mort Young napisao je: «Rezultati istraživanja provedenog
na miševima u testu doktora Schmida jesu sljedeći: 100 posto kontrolnih miševa
ima metastaze na plućima, dok u grupi koja je primala laetril 31 posto miševa
ima metastaze na plućima... To je dramatičan preokret u odnosu na ranije testove
dr. Schmida. » 8
Površni promatrač mogao bi zaključiti da je time pitanje konačno riješeno.
Sugiura je na kraju obranio svoje rezultate. Ali površni promatrač bio bi u krivu.
Ovdje su ulozi bili preveliki da se jednostavno preskoči mreža i čestita protivniku
na pobjedi. Bio je to slučaj tipa «Dovraga sve. Odigrajmo još jednu rundu pa još
jednu i još jednu - dok ne pobijedi prava strana.»
Sloan-Kettering popratio je svoj poraz onako kako je jedino mogao -
potpunom šutnjom. Dr. Schmidu su rekli da nikom ne smije ništa govoriti o
svojim rezultatima, a on ih je pokorno poslušao. Uprava je, s druge strane, reagirala
tako što je zakazala još jedan test kako bi se «razjasnili» rezultati prethodnog; s
implikacijom da je, nekako, bio manjkav. Nitko nije želio raspravljati o njemu.
Sljedeći test trebalo je provesti na Katoličkom medicinskom centru - pod
nadzorom, kao i ranije, dr. Martina. Međutim, ovaj je put dr. Suguira trebao
biti «zaslijepljen». «Slijepo» (nasumično) testiranje znači da pacijenti i oni koji
provode program ne raspolažu informacijama o tome tko prima pravi lijek, a
tko dobiva placebo. Taj je element vrlo važan kad je riječ o testiranju na ljudima,
jer bi, u protivnom, pacijent mogao svojim očekivanjem podsvjesno utjecati na
rezultate.
Ali u ovom slučaju pacijenti su bili miševi. Kako se čini, postojala je bojazan
da će Sugiura postupati nježnije s miševima koji su dobivali laetril, usađujući u
njih očekivanje da ozdrave. Ili je možda zbog svojih saznanja mogao telepatski
utjecati na tim za procjenu. Kako god bilo, samo je dr. Martin trebao znati koji
će miševi biti tretirani - ili, u ovom slučaju, hoće li ijedan od njih biti tretiran.
Ah, nije li znanost divna?
Izgleda da je u ovom testu polovica miševa dobivala laetril, jer je već nakon
četiri tjedna Sugiura mogao vidjeti u kojim su kavezima jedinke s manje tumora
po broju i veličini. Ti su miševi, k tomu, bili živahniji. Njegove pretpostavke
na kraju je potvrdio nitko drugi nego SK-ov potpredsjednik. Sugiura je bio
oduševljen kad je priopćio vijest Ralphu Mossu. «Prošli petak», rekao je, «Dr.
Stock mi je rekao da sam precizno pogodio koji miševi su kontrolni, a koji

«Sloan-Kettering Tests Continue«, San Francisco Examiner, 12. studenog 1975, str. 8.