Page 33 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 33

20                             Svijet  bez  raka

        da  su  te  studije još jednom  dokazale  kako  laetril  nema  učinka  u  terapiji  raka.
        Međutim,   ako  se  stvari  pažljivije  prouče  nije  sve  kako  se  na  prvi  pogled  čini.
        Kopajući  po  neobrađenim  podacima  sadržanima  u  tablicama  i  dijagramima
        izvještaja, dr. Burk je otkrio da su u eksperiment bile uključene tri grupe miševa:
        (1)  velika  grupa  koja  je  dobivala  premalo  laetrila,  (2)  još  jedna  velika  grupa
        koja  ga  je  dobivala  previše  i  (3)  mala  grupa  koja  je  dobivala  optimalnu  dozu.
        Miševi  koji  su  dobivali  premalo  laetrila  ugibali  su  jednako  brzo  kao  i  oni  u
        kontrolnoj  grupi koji ga uopće  nisu  dobivali.  Miševi koji su pak dobivali previše
        laetrila  ugibali  su  brže  od  onih  iz  kontrolne  grupe.  Ali  miševi  koji  su.dobivali
        odgovarajuću  dozu  živjeli  su  znatno  duže  od  onih koji  nisu  dobivali  ništa!
           S  obzirom  na  te  rezultate  mogli  bismo  se  pitati  kako je  Nacionalni  institut
        za rak mogao reći da od laetrila nema koristi. Evo što  su  napravili.  Sve  tri grupe
        strpali su  u  istu statistiku,  uključujući one koji su  dobivali premalo  i one koji  su
        dobivali  previše  laetrila.  Pridruživši  velike  grupe  maloj  grupi,  koja je  preživjela
        znatno duže, spustili su prosjek do točke u kojoj su mogli iskreno reći da ti miševi,
        kao  ukupna grupa,  nisu  živjeli  značajno  duže  od  onih  koji  uopće  nisu  dobivali
        laetril.  Statistike nisu lagale. Ali su lasci koristili statistiku. 1
           U međuvremenu je   i  dalje  rastao  broj pacijenata koji  su  se  oporavili  od  raka
        i  na  sva usta hvalili laetril.  Ti pacijenti i njihove  obitelji  osnovali su  nacionalnu
        građansku  organizaciju  nazvanu  Odbor  za  slobodu  izbora  u  liječenju  raka.
        Nekoliko stotina ogranaka diljem zemlje održavalo je javne sastanke i konferencije
        za  tisak,  iznoseći  svjedočanstva  pred  državnim  zakonodavnim  odborima  i
        zahtijevajući legalizaciju laetrila.  Trebalo je  nekako uzvratiti tim  «laetrilašima».
           Tako je  1978.  godine  Nacionalni  institut  za  rak pokrenuo još jednu  studiju
        kako  bi  umanjio  važnost  tog  pokreta.  Izabrao je  devedeset  tri  slučaja  raka kod
        kojih  su  zdravstveni  kartoni  upućivali  na  zaključak  da  je  laetril  djelotvoran.
        Detaljni  podaci  poslani  su  na  procjenu  odboru  koji  se  sastojao  od  dvanaest
        onkologa. Među tim podacima bili su i slučajevi koji su uključivali tradicionalnu
        terapiju.  Odbor  nije  bio  upoznat  s  time  koji  slučaj  prima  određeni  tretman.
        Ocjena  se  trebala  temeljiti  isključivo  na  rezultatima.  NCI  je  izdvojio  slučajeve
        s laetrilom  i većinu  njih  odbacio pa je  odboru bilo  odobreno  da pregleda samo
        dvadeset  i  dva.
           Kako  bi  trebalo  procijeniti  uspjeh  u  liječenju  raka?  Prema  dužini  života?
        Kvaliteti života?  Osjećaju dobrog zdravlja i odsutstva bolova? Sposobnošću da se
        normalno  funkcionira u  svakodnevnom  životu?  Sve  te kriterije koriste liječnici
        koji  primjenjuju  prehrambenu  terapiju.  Ne  zamaraju  se  veličinom  tumora jer,
        kao  što je već  rečeno,  znaju  da je većina tumora  mješavina malignih i benignih




         Dr.  Dean Burk  iznio je šokantno razotkrivanje te manipulacije statistikama u otvorenom pismu od
        četrnaest  stranica  dr.  Seymouru  Perryju  iz  NCI-ja  22.  ožujka  1974.  g.  Vidi  Private Papers Relating  to
        Laetrile,  ur.  G.  Edvvard  Griffin  (Westlake  Village,  Kalif.:  American  Media,  1997.)
   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38