Page 28 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 28

14                             Svijet  bez  raka

           Ništa ne bi moglo biti jasnije od toga. Unatoč tome, u Kalifornijskom izvještaju
        MacDonald   i  Garland glatko  su  ustvrdili:  «Nitko  od konzultanata  nije primijetio
        nikakve  dokaze o  citotoksičnim  promjenama.» 22  Ta  je  tvrdnja,  naravno,  bila  laž
        divovskih  razmjera.
           Čak i da MacDonald i Garland nisu dali lažni sažetak rezultata tih istraživača
        Kalifornijski  izvještaj  iz  1953.  godine  i  dalje  bi  bio  potpuno  bezvrijedan  kao
        znanstvena  presuda  protiv  laetrila, jer  su  doze  koje  su  koristili  na  pacijentima
        oboljelima  od  raka bile premale  da  se bilo  što  dokaže.  Ustvari, bile  su otprilike
        pedeset puta manje  od onih koje se koriste  za postizanje optimalnih  rezultata.
           U  počecima  istraživanja  laetrila  klinički  liječnici  oprezno  su  primjenjivali
        samo pedeset do sto miligrama odjednom.  Ohrabrivši se s vremenom, postupno
        su  povećavali  te  razine  sve  dok  1974.  godine  nisu  intravenozno  koristili  laetril
        u  količinama  od  šest  do  devet  tisuća  miligrama  dnevno.  Obično  je  potrebno
        akumulirati  pedeset  do  sedamdeset  tisuća  miligrama  tijekom  razdoblja  od  oko
        tjedan dana ili deset dana prije nego što pacijent može osjetiti konkretne znakove
        poboljšanja.  Ali  u  eksperimentima  koji  su  provedeni  za  Kalifornijski  izvještaj
        tipična  korištena  doza  bila  je  samo  pedeset  miligrama  po  injekciji.  Najveća
        pojedinačna  doza  bila  je  manja  od  dvjesto  miligrama,  a  najveća  kumulativna
        doza bila je  samo  dvije  tisuće  miligrama  razdijeljenih  na  dvanaest injekcija.  Pet
        pacijenata primilo je samo  dvije  injekcije,  a pet je primilo samo jednu.
           Stoga  ne  čudi  da kalifornijski eksperimenti  nisu  uspjeli  dati  uvjerljive  dokaze
        da  je  laetril  djelotvoran  u  borbi  protiv  raka.  Kao  što  je  dr.  Krebs  u  to  vrijeme
        primijetio:  «Ništa nije tako lako postići kao neuspjeh.«
           Usprkos tom nevjerojatnom netočnom prikazivanju činjenica i izobličavanju
        znanstvene istine doktori MacDonald i Garland bili su prisiljeni (treća stranica
        Kalifornijskog  izvještaja)  priznati:


           Svi  liječnici  čiji  su  pacijenti  bili  ponovno  pregledani  govorili  su  o  poboljšanju
           u  smislu  zdravstvenog  stanja,  porasta  apetita,  povećanja  težine  i  smanjenja
           bolova...


           Ali  su  zatim,  pokušavajući umanjiti važnost tih  rezultata,  dodali:

           ...  kao da su ta  zapažanja  nedvojbeni  dokazi terapijskog djelovanja.


           Ta  izjava,  sama  za sebe,  trebala je  diskvalificirati  Kalifornijski  izvještaj, jer ta
        zapažanja  zaista jesu jedna  od  važnijih  stvari  koje  liječniku  govore  je  li  njegova
        terapija  lijekom  djelotvorna  ili  ne. 23  Mnogi  liječnici  bili  bi  presretni  da  njihovi



          Report  by  Cancer  Advisory  Council,  op.  cit,  str.  324.
          Current Diagnosis  &  Treatment,  (Palo  Alto:  Lange Med.  Publications,  1972.),  str. 902.
   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33