Page 286 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Svijet bez raka 2 8 5
dobrovoljno odreći ičega od toga, čak i ako znaju da bi, dugoročno, to bilo bolje
za sustav i za njih. Ipak to neće učiniti.
Današnje stanje u Americi još je prije dva stoljeća jasno vidio francuski
filozof de Tocqueville. Gledajući još tada sjeme centralizma posijano u našoj tek
rođenoj vladi, de Tocqueville je predvidio da ponosan i prkosan američki narod,
s vremenom, vladine intervencije u njegovom svakodnevnom životu više neće
doživljavati kao djela «despotizma», koja bi ga potaknula na novu pobunu, nego
kao «blagodati» koje mu pruža dobra i paternalistička država. Opisujući učinak
takvog sustava na svaki narod koji ga prihvati, napisao je:

Čovjekova volja se ne razbija, nego omekšava, savija i vodi. Ona ljude rijetko
prisiljava da djeluju, ali ih neprekidno ograničava u djelovanju. Takva vlast ne
uništava, ali sprječava postojanje; ne tiranizira, ali gnječi, slabi, gasi i otupljuje
ljude, dok svaki narod ne bude sveden na obično stado krotkih i marljivih
životinja, čiji je pastir vlada. 2

Čitanje ovih redaka iz naše prošlosti snažno nas podsjeća na riječi Freda
Gatesa, izvornog genija koji je stajao iza Rockefellerovih zaklada oslobođenih
poreza: «U našim snovima imamo neograničene resurse, a ljudi sa svojom
savršenom krotkošću dopuštaju da ih oblikujemo našim rukama.».

Rak kolektivizma može se zaustaviti, ali se šteta koju je već učinio ne može
popraviti. Naša civilizacija može se obnoviti do visokog stupnja zdravlja i
vitalnosti. Ipak, morat ćemo živjeti s našim ranama i našim ožiljcima.
Ali, to nije tako loše kao što može isprva izgledati. Poput svakog pacijenta
koji boluje od raka, s vremenom ćemo shvatiti da bi moglo biti mnogo gore.
Umjesto da oplakujemo činjenicu da možda nikada nećemo povratiti vitalnost
iz naše prošlosti, možemo se radovati zbog prilike da samo zadržimo život. S
obzirom na alternativu beživotnog egzistiranja u tupoj, kolektivnoj monotoniji
Orwellove 1984., trebamo zahvaljivati Bogu na ovoj prilici da sačuvamo ovo
malo naših sloboda što još imamo. Umjesto da odustanemo u očajanju i
predamo naša tijela i naše umove pustoši postupnog i bolnog kraja, trebamo
zgrabiti priliku - bilo koju priliku - da izoliramo tumor totalitarizma i ponovno,
koliko možemo, izgradimo naše prirodne obrane protiv njegovog širenja. Svaki
drugi smjer djelovanja nerazuman je i glup.
Posvetimo se, stoga, detaljima. Sva retorika na svijetu beskorisna je ako ju ne
prati konkretan i realističan plan djelovanja. Završimo ovu studiju izlaganjem
barem glavnih crta tog plana.
Kao što je ranije spomenuto, treba srezati FDA na primjerenu veličinu.
Možda bi ju trebalo potpuno ukinuti. Kad bi njezina funkcija bila samo da jamči

Alexis de Tocqueville, Democracy in America, sv. II, (New York: Alfred Knopf, 1945.), str. 291.