Page 216 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 216

Tko  plaća  svirača                     2 1 3

       Neko  vrijeme  bio  sam  profesor  terapeutike  i  farmakologije  i  iz  iskustva  znam
       da  smo ja i  drugi  u to vrijeme  primoravali  studente  da  uče o  beskrajnom  nizu
       lijekova, od koji su mnogi bili bezvrijedni, mnogi beskorisni, neki vjerojatno čak
       i štetni...  Uglavnom  sve predmete moraju u isto vrijeme i približno na isti način
       slušati  svi  studenti,  a  količina  informacija  koja  se  iznese  na  svakom  kolegiju
       tolika je,  da  malo  studenata  ima vremena ili  energije  istraživati bilo  koju temu
       u  duhu  neovisnog  zanimanja.  Ako  samo  malo  usporedimo,  vidjet ćemo  da  na
       studiju  medicine  ima  manje  intelektualne  slobode  nego  u  bilo  kojem  drugom
       obliku stručnog obrazovanja u ovoj  zemlji. 13

       Da, onaj tko plaća svirača stvarno bira pjesmu. Onima koji financiraju medicinske
    fakultete možda neće biti moguće  diktirati što će se predavati do  svakog najmanjeg
    detalja.  Ali  za postizanje  ciljeva  kartela  to  nije  ni  potrebno.  Sigurno je,  međutim,
    da postoji totalna kontrola nad onime što se  ne predaje; ni pod kojim okolnostima
    nijedan  Rockefellerov  sjajni  novčić  neće  otići  nekom  medicinskom  fakultetu,
    bolnici,  nastavnom osoblju  ili  istraživaču koji  podržava neortodoksno  mišljenje  da
    se  najbolji  lijek  nalazi  u prirodi.  Zbog  svog  velikodušnog  pokrovitelja,  ortodoksna
    medicina uvijek će  svirati pjesmu patentiranih lijekova.  U  melodiju  će u najboljem
    slučaju biti uključen minimum osnova o prehrani i stalno će se iznova ponavljati da
    vitamini iz prirodnih  izvora ni na koji  način nisu bolji  od  sintetiziranih.  Dan kada
    ortodoksna medicina bude prihvatila prehranu kao liječenje bolesti bit će  dan kada
    kartel  koji  stoji  iza  nje  također  uspije  monopolizirati  industriju vitamina  -  ni  dan
    ranije.
       U  međuvremenu,  dok  su  studenti  medicine  prisiljeni  provoditi  godine  učeći
    farmakologiju  lijekova,  imaju  sreće  dobiju  li  i  samo  jedan  kolegij  o  osnovama
    prehrane.  Rezultat  toga  je  da  prosječna  liječnikova  žena  o  prehrani  zna  više  od
    njega.
       Vratimo li se na glavnu temu, možemo vidjeti kako se utjecaj kartela nad poljem
    ortodoksne  medicine  proteže  daleko  šire  od  medicinskih  fakulteta.  Nakon  što  se
    liječnik  uspije  probiti  kroz  deset  ili  dvanaest  godina  učenja  onoga  što  su  karteli
    odredili kao najbolje  za njega, on odlazi u svijet liječničke prakse i odmah ga obgrli
    druga ruka kartelske kontrole  -  Američko liječničko  udruženje.
       Zato ćemo se u nastavku ove priče posvetiti tom dijelu.















      Citirao  Morris  A.  Bealle,  The  New  Drug Story,  (Wash.  D.C.:  Columbia  Publishing  Co.,  1958.),  str.
    19,20.
   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221