Page 212 - Edward Griffin - Svijet bez raka

19.

Tko plaća svirača

Loše stanje medicinskog obrazovanja u SAD-u do
1910. g.; uloga Flexnerovog izvještaja u dramatizaciji
potrebe za reformom; uloga koju su Zaklada
Rockefeller i Zaklada Carnegie imale u implementaciji
Flexnerovog izvještaja; korištenje novca zaklada
kao sredstva za stjecanje kontrole nad američkim
medicinskim fakultetima.

POSTOJI STARA IZREKA: «Tko plaća svirača, bira pjesmu». To je jedna od onih
vječnih istina koje postoje - i uvijek će postojati - u poslovnom svijetu, politici i u
obrazovanju.
Vidjeli smo kako je John D. Rockefeller osvojio srca baptističkih svećenika sa
samo 600.000 dolara poklonjenih Sveučilištu u Chicagu. Preostaje da pokažemo
kako je također stekao kontrolu nad sveučilištima.
Unutar jedne godine od donacije, Rockefellerov osobni izbor, dr. William Rainev
Harper, postavljenje za predsjednika te institucije. A unutar dvije godine, nastavno
osoblje uspješno je očišćeno od svih disidenata koji su se suprotstavljali Rockefelleru.
Jedan profesor ekonomije i profesor književnosti istaknuli su se izjavivši da g.
Rockefeller «po stvaralačkom geniju nadvisuje Shakespearea, Homera i Dantea«. 1
Nasuprot tome, profesor Bemis izbačen je iz nastavnog osoblja zbog
«nekompetentnosti», nakon što je u više prilika kritizirao postupke željeznice za
vrijeme Pullmanskog štrajka 1894. godine. Nekoliko godina kasnije, nakon što je
obitelj Rockefeller, kroz «filantropiju» Johna Archbalda, stekla sličan utjecaj na
Sveučilištu Svracuse u zapadnom New Yorku, rektor je zbog sličnih razloga otpustio
asistenta ekonomije Johna Cummonsa.
Godine 1953. zastupnik B. Carroll Reece iz Tennesseeja od Kongresa je dobio
ovlaštenje za osnivanje specijalnog odbora za istragu o moći i utjecaju zaklada
oslobođenih plaćanja poreza. Taj odbor nikada nije mnogo postigao zbog sve

Josephson, The Robber Barrons, op. cit, str. 324.
2 0 7