Page 18 - Edward Griffin - Svijet bez raka

4 Svijet bez raka

Početkom 1974. godine Kalifornijski medicinski odbor formalno je optužio
dr. med. Stewarta M. Jonesa za primjenu laetrila u liječenju pacijenata oboljelih
od raka. Međutim, kasnije se saznalo daje dr. Julius Levine, jedan od članova tog
odbora, i sam koristio laetril u liječenju raka od kojeg je bolovao. Kad je slučaj
dr. Jonesa dospio na raspravu politički pritisci bili su toliko jaki da je dr. Levine,
umjesto da izrazi otvorenu podršku dr. Jonesu i njegovim pacijentima, radije
podnio ostavku na svoj položaj. 2
To se događa u zemlji koja se hvali slobodom i čiji je simbol Kip Slobode. Prvi
put u našoj povijesti ljudi su prisiljeni bježati s naših obala kao «medicinski»
emigranti kako bi imali slobodu izbora i pravo odlučivati o vlastitom tijelu.
Laetril je dostupan u Australiji, Brazilu, Belgiji, Engleskoj, Filipinima, Grčkoj,
Indiji, Italiji, Izraelu, Japanu, Kostariki, Libanonu, Meksiku, Njemačkoj, Peruu,
Rusiji, Španjolskoj, Švicarskoj, Venezueli i Vijetnamu - ali nije dopušten u
«zemlji slobodnih ljudi».
Usprkos tome, mnogi liječnici prkose birokraciji i u vlastitim klinikama
dokazuju da je pojam raka kao avitaminoze točan.
Uz milijarde dolara koje se svake godine potroše na istraživanja, uz dodatne
milijarde dolara prihoda od prodaje lijekova povezanih s rakom i uz političare
željne glasova, koji obećavaju daljnji rast vladinih programa, vidimo da danas
mnogo više ljudi zarađuje na raku nego što od raka umire. Kad bi se ta zagonetka
riješila običnim vitaminom, divovska poslovna i politička industrija nestala
bi preko noći. Iz toga proizlazi da znanost o liječenju raka nije ni blizu toliko
složena kao politika liječenja raka.

Ako je iz skandala VVatergate iz sedamdesetih godina proizašlo išta dobroga
onda je to osvješćivanje javnosti u pogledu činjenice da Vladini dužnosnici
ponekad ne govore istinu. A kad ih se uhvati u njihovim «neiskrenostima», bez
iznimke tvrde da su lagali samo kako bi zaštitili nacionalnu sigurnost, javno
zdravlje ili neki drugi jednako plemenit cilj.
Taj sindrom Wartergate nije nov. Prije nekoliko godina jedan agent FDA,
koji je svjedočio na sudu protiv jednog poslovnog čovjeka iz Kansas Citvja, na
unakrsnom je ispitivanju priznao da je pod zakletvom lagao dvadeset osam
puta. Kad su ga pitali kaje li se zbog onoga što je učinio, odgovorio je: «Ne. Ne
kajem se ni zbog čega. Ne bih oklijevao izreći laž ako bi to pomoglo američkom
potrošaču.» 3
FDA nije previše izbirljiva oko svojih taktika da «pomogne američkom
potrošaču». Kada neki poslovni čovjek padne u nemilost birokracije ne biraju
se sredstva, zakon se ne koristi kao razlog za napad nego kao oružje napada.

«Laetrile Tifl", State Medic Out», San Jose Mercury (Kalif.), 10. travnja 1974. g.
3
Omar Garrison, The Dictocrats (Chicago-London-Melbourne: Books for Today, Ltd., 1970.), str.
130.