Page 151 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 151
1 4 4 Svijet bez raka
Bristol Mevers, Drug, Inc., Vegex, Inc., Squibb and Sons Pharmaceutical i brojne
druge, od kojih su mnoge bile dovoljno velike da budu holding kompanije koje u
svom vlasništvu imaju brojne manje kompanije - kao i neke ne baš male. 7
Do 1929. godine I. G. Farben je sklopio niz ograničenih kartelskih sporazuma
sa svojim najvećim američkim suparnikom DuPontom. DuPont Companv
je i sama bila velika sila i uvijek je oklijevala ulaziti u kooperativne pothvate
s Farbenom, koji je obično inzistirao na tome da bude dominantan partner.
Zbog toga su mnogi sporazumi sklopljeni neizravno, preko Farbenove filijale,
Winthrop Chemicala, preko Imperial Chemicala (njihov kartelski partner u
Velikoj Britaniji) i preko Mitsuija, njihovog kartelskog partnera u Japanu. Godine
1937. American I. G. imao je velike udjele u dionicama DuPonta i Eastman
Kodaka. Korporacija Olin, u Farbenovom vlasništvu, ušla je u proizvodnju
celofana pod DuPontovom licencom.
Glavni razlog zašto je takav industrijski div kao što je DuPont konačno
popustio i ušao u kartelske sporazume s I. G.-om bilo je to što je Standard Oil iz
New Jersevja neposredno prije toga bio učinio istu stvar. Kombinacija tih dvaju
golijata suočila je DuPont s mogućnošću ozbiljne domaće konkurencije. DuPont
je možda mogao biti u stanju čvrsto se suprotstaviti samom I. G.-ju, ali nije se
mogao nadati uspjehu i protiv I. G.-ja i protiv velikog Rockefellerova carstva.
Standard Oil je, dakle, bio presudni faktor koji je okupio najmoćniju «interesnu
zajednicu« - I. G., Standard Oil, Imperial Chemical, DuPont i, kao što ćemo
vidjeti, Shell Oil.
Sporazum između IG-ja, Standarda i Shella sklopljen je 1929. Priča o tome
kako je do njega došlo fascinantna je i u velikoj mjeri rasvjetljava zakulisne
manevre kompanija koje, u očima javnosti, izgledaju kao konkurentske.
Jedan od faktora koji su doveli do poraza Njemačke u Prvom svjetskom ratu
bilo je to što je ostala bez nafte. Njemački vođe odlučili su da u pogledu nafte
nikada više neće ovisiti o drugim zemljama. Njemačka možda nije imala ležišta
nafte na svom teritoriju, ali je imala ogromne rezerve ugljena. Jedan od prvih
ciljeva njemačkih kemičara nakon rata bio je, dakle, pronaći način pretvorbe
ugljena u naftu.
Godine 1920. dr. Bergius otkrio je metode dobivanja velikih količina vodika
i njegovog pretvaranja, pod velikim pritiskom i visokim temperaturama, u
prisustvu specifičnih katalizatora, u tekuće proizvode od ugljena. Time su bili
osigurani završni koraci u dobivanju rafiniranog benzina. Trebalo je samo
usavršiti proces hidrogenacije. I. G. se iznenada našao u naftaškom poslu.
Nabrajanje ovih tvrtki ne implicira nezakonitost ili nedopustivost. To je samo radi utvrđivanja
povijesnih činjenica o kartelskim vezama kroz sporazume ili potpunu kontrolu. Te činjenice mogu se
provjeriti konzultiranjem starijih izdanja standardnih poslovnih priručnika kao što su Standard and
Poor's Corporation Records i Mood/s Industrial Manual. Vidi također otkrića ranijih istraživača na
ovom polju kao što su Cartels in Action Stockinga i VVatkinsa; Ambrusterov Treason's Peace; DuBoisov
The Devil's Chemist. Sva su djela spomenuta i drugdje u ovoj studiji.