Page 187 - David Icke - Priče iz vremenske omče

Nema vremena, nema prostora
357
Podsvjesni um postao je zatočenik straha, rekao je glas, a to je uzrokovalo
odvojenost od Beskrajnog ili Beskrajne ljubavi, jedinoga što stvarno'jest'i što smo
svi mi. To je dosegnulo takve dimenzije da su te niže razine podsvjesnog uma
razvile dubok i sve dublji strah od nepoznatog koje leži ispod njegove 'odvojene'
svijesti. Zaboravio je da je Beskrajna ljubav i da je ono što leži izvan njegovih
prividnih granica također Beskrajna ljubav. Kako bi smirio svoj strah od nepo­
znatog, podsvjesni je um stvorio kolektivnu misaonu projekciju - neku vrstu 3-D
'filma' - koju ja zovem Matrix. O tome kako to čini, na kolektivnoj i individualnoj
razini, reći ću više kada dođem do znanstvenog istraživanja prirode stvarnosti i
načina na koji ju stvaramo. Matrix je samodovoljan sustav koji je izgubio dodir
s Beskrajnim koje postoji izvan njegove iluzorne stvarnosti. U stvari, on je Be­
skrajno; sve je Beskrajno i mora biti. Ali jednostavno je zaboravio. Glas je rekao
da je ključna razina Matrixa ponavljajuća Vremenska omča koju poznajemo kao
osjetilni svijet. To je 'elektrana' koja pokreće cijeli sustav. Omča je stvorena kako bi
pružala poznato okruženje koje je ublažavalo strah od nepoznatog. U početku je
bila daleko ugodnije iskustvo nego što je u našoj stvarnosti. Kad su ljudi u strahu,
govorio je dalje glas, pronalaze utjehu u poznatom i predvidivom, i to se dogodilo
na kolektivnoj razini podsvjesnog uma. Za svijest je to bio oblik fućkanja u mra­
ku, rješenja poznatim. Što je najveći strah čovječanstva u svakodnevnom životu?
Strah od nepoznatog. Podsvjesni um stvorio je svijet snova koji se pretvorio u
noćnu moru. Sedam mjeseci nakon tog iskustva u Brazilu čuo sam za jedan drevni
hinduistički mit. Mit kaže da je svijest nastala tako što je jedan valić odlučio na­
pustiti ocean svijesti - «bezvremene, besprostorne i vjecne». 1 Kad se osvijestila u
svom 'odvojenom' stanju, kaže mit, zaboravila je da je bila dio beskrajnog oceana i
osjetila se izoliranom i usamljenom. To je u osnovi ono što mi je glas rekao da se
dogodilo. Wilson Bryan Key odlično je opisao ljudski stav prema nepoznatom u
svojoj knjizi Doba manipulacije:
«Ljudi mrze neizvjesnost. Neizvjesnosti stvaraju tjeskobe. Kako bi smanjili
tjeskobu, ako već ne postoji stvarna struktura, ljudi će jednostavno izmisliti
neku ili prihvatiti gotovu strukturu stvarnosti koju serviraju mediji... te su
predodžbe, naravno, fiktivne konstrukcije.« 2
Glas je rekao da je to emocionalno stanje na kolektivnoj razini dovelo do
stvaranja iluzije - Matrixa - koju ljudi smatraju stvarnom.
Frankenštajnski Matrix
U to vrijeme Matrix i njegova osjetilna Vremenska omča još uvijek su bili ko­
lektivna projekcija uma, kakve danas identificiraju u prosvjetljenijim granama
znanosti. Preživljavanje te projekcije ovisilo je o tome da podsvjesni um nastavi
održavati tu stvarnost, slično filmskom projektoru koji projicira slike na platno.