Page 712 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

7. strategija: Otimanje djece 665

obrazovanja se promijenio i usredotočio na emocionalno zdravlje učenika umjesto
na akademsko stjecanje znanja.

Planirali su stvoriti nove naraštaje Amerikanaca koji će svojom ‘nacijom’ smatrati
Ujedinjene narode, a ne Sjedinjene Države, otvarajući vrata jednoj objedinjenoj
svjetskoj vladi. Htjeli su programirati djecu i mladež da ne razmišljaju svojom
glavom, a dio toga bilo je i uzimanje droga. Sve što Charlotte Iserbyt razotkriva o
sračunatom napadu na psihu američke djece događa se u sve većim krajnostima
diljem svijeta. Ona posebno ističe dio koji u programiranju djece igra Benjamin
Bloom (rotšildski cionist), američki „edukacijski psiholog” na Čikaškom sveučilištu
i edukacijski savjetnik izraelske vlade. Bloom je ustvrdio da je svrha obrazovanja
„promjena misli, postupaka i osjećaja učenika”.
Škole postaju tiranije - kao što je i planirano. Jedan republikanac iz Teksasa čak
je zatražio da roditelji budu kažnjeni globom od 500 dolara i da budu upisani u
kaznenu evidenciju ne budu li dolazili na zakazane roditeljske sastanke. Da, sama ta
zamisao je apsurdna, ali takvim putem kroči svijet. Jednoj majci u Britaniji zabranjen
je dolazak u školu zato što je mirno zamolila jednog nasilnika da prestane koristiti
njenog petogodišnjeg sina kao „boksačku vreću”. Christine Hart mjesecima je molila
učitelje da nešto poduzmu, ali poduzeto nije ništa. Christine su rekli da više ne smije
kročiti nogom u Orleans Infant School u Twickenhamu u Londonu, i da mora doći
na saslušanje pred ravnateljima na kojem će se raspravljati o njenom ponašanju.
Optužili su je za „verbalno zlostavljanje” učenika i remećenje razredne nastave, i
upozorili da pravljenje ‘izgreda’ u školi može predstavljati kazneno djelo. Svi budući
incidenti bit će prijavljeni policiji. Dakle, imamo slučaj majke koja je pokušavala
zaštititi svog petogodišnjeg sina koji se svakog dana vraćao iz škole u suzama, dok
nastavno osoblje nije činilo ništa da zaustavi nasilnika. Daje to jedan usamljen slučaj
mogli bismo ga otpisati kao postupanje glupih ljudi u tamo nekoj školi. Ali nije. Škola
koje djeluju poput diktatura svakim je danom sve više, a to je dio plana kojim se svu
djecu, korak po korak, predaje u ruke Države. Roditelji u Britaniji koji voze skupine
djece na sportske događaje i susrete izviđača sada se moraju podvrgnuti provjeri
ranije kažnjavanosti ili platiti kaznu i do 5000 funti. Javni djelatnici procjenjuju da
će jedanaest milijuna ljudi, odnosno sve osobe iz ovlaštenih ustanova koje dolaze u
doticaj s djecom, morati biti registrirane kod orvelovske „Nezavisne službe za zaštitu
djece”, uključujući roditelje koji prevoze djecu svojih prijatelja na sportske događaje,
utakmice itd. Britanske škole službeno provjeravaju eventualnu raniju kažnjavanost
roditelja koji žele pratiti svoju djecu na skupno pjevanje božičnih pjesama i druge
svečane aktivnosti da ne bi, slučajno, bili pedofili. Predstavnici jedne seoske škole
rekli su roditeljima kako moraju biti provjereni prije negoli dobiju dopuštenje da
otprate djecu na jutarnje pjevanje božičnih pjesama u mjesnoj crkvi udaljenoj deset
minuta hoda. Ostale škole zahtijevaju provjeru roditelja koji pješice idu s djecom od
škole do poštanskog sandučića u koji ubacuju pisma Djedu Mrazu. Kriminalistička
provjera također se vrši u slučaju britanskih tinejdžera uključenih u vladinu politiku
obaveznog „društvenog rada” za mlade između 16 i 18 godina. Sve ove krajnosti i