Page 717 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

670 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

da prije toga nije uočio nikakve naznake istoga. Usprkos tome, siledžijski momci i
djevojke iz socijalne službe pri Vijeću okruga Fife vjenčanju su se usprotivili, a vlasti
su odbile odobriti taj brak iako su prstenje, vjenčanica i svadbena večera već bili
plaćeni. Zatim su ti bešćutni i okrutni ljudi najavili da će uredno oduzeti bebu te
djevojke nekoliko sati nakon rođenja i dati ga usvojiteljima po svom izboru.
Otac djeteta, nesuđeni djevojčin muž, rekao je da želi preuzeti punu odgovornost
za svog sina, ali to nije mogao učiniti zato što... nije oženjen majkom djeteta. Samo
mi nemojte reći da zabrana tog braka i otmica tog djeteta nisu povezani. Otac je
rekao: „Socijalne službe uništavaju nam život. S obzirom da nismo vjenčani - jer
nam socijalne službe ne dopuštaju da se vjenčamo - čini se da nemam nikakvih
prava kao otac.” Razmjeri i dubina uplitanja Države u život građana upravo su
šokantni. Do jeseni 2009. rekordan broj britanske djece oduzet je roditeljima i dat
na zbrinjavanje „zbog recesije”. A, onda dobro. Samo u Engleskoj i Walesu golemim
porastom takvih slučajeva broj djece u udomiteljskim obiteljima popeo se na oko
50.000.

Plaćeni po otmici
Otimanje djece od strane Države nije ograničeno samo na Ujedinjeno Kraljevstvo.
Slično se događa u cijelom svijetu, jer prema planu, kako ga je opisao Huxley u svom
,
‘romanu’ treba stvoriti Svjetsku državu koja će odgajati i posjedovati svu djecu.
Istraživanjem koje je proveo list Los Angeles Daily News otkriveno je da savezne i
državne vlasti plaćaju okrugu Los Angeles gotovo 30.000 dolara na godinu za svako
dijete kojeg se dočepaju socijalne službe, sa svojim, o, kako li samo prikladnim
.
inicijalima - ‘SS’ Cifra se može popeti i do 150.000 dolara za djecu s posebnim
potrebama. Tim se novcem plaćaju udomitelji te plaće i naknade socijalnih radnika
koji djecu otimaju. Stoga je primjeren njegov alternativni naziv: „perverzni poticajni
faktor”. Što više djece imaju u sustavu, to sustav zaradi više novca. Novčani čimbenik
može se razabrati u specifikaciji brojki. Djeca iz siromašnih obitelji i raznih manjina
čine 85 posto usvojene djece u losanđeleskom okrugu, a 70 posto u Kaliforniji kao
cjelini. Jedan od glavnih razloga je taj što savezne vlasti plaćaju većinu troškova za
usvojenu djecu iz siromašnih obitelji, dok države i okruži moraju plaćati većinu
troškova za usvojenu djecu iz imućnijih obitelji. Od osamdesetih godina prošlog
stoljeća broj djece predane u ruke udomitelja povećan je za 500 posto u Kaliforniji,
dok je u Sjedinjenim Državama udvostručen. Procjenjuje se da sada jedno od četvero
djece dolazi u dodir sa sustavom dječje zaštite prije navršene 18. godine. Znači li
to da u Kaliforniji od 1980-ih naovamo ima 500 posto više zlostavljanja djece ili
dvostruko više u Sjedinjenim Državama? Ne, dakako da ne: na djelu je ostvarivanje
zacrtanog plana.
Da, djecu treba zaštititi od roditelja zlostavljača, ali ovdje se uglavnom ne radi o
tome. Sam sustav ne mari za dobrobit djece. Statistike američkih vlasti pokazuju da
su djeca u sustavu „socijalne skrbi” šest do sedam puta izloženija zlostavljanju i tri
puta izloženija mogućnosti da budu ubijena negoli djeca u širem stanovništvu. Više
od 660 djece u sustavu udomiteljske skrbi okruga Los Angeles umrlo je od 1991.,