Page 438 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Kozmički internet 425

nedostupnu tjelesnom računalu čovjeka. Stoga taj predmet, što god to bilo, odaje
dojam da nestaje u ‘ništavilo’.
Bitna stvar koju također treba napomenuti je da su čak i sama osjetila zapravo
prividi, kao i mozak. Da bismo vidjeli ne trebaju nam oči, kao što jasno pokazuju
izvantjelesna iskustva i ona tik do smrti, kada čovjek napušta tijelo a nastavlja vidjeti
kao i prije. Tjelesno računalo je kodirano da vjeruje kako su mu potrebne oči da
bi vidjelo, stoga ono odgovara u skladu s takvim programiranjem, ali program se
može prebrisati, što su pokazali brojni eksperimenti u kojima su ljudi mogli ‘vidjeti’
pomoću drugih dijelova tijela.
Čim izađemo iz okvira tijela i njegovih programiranih ograničenja u stanju smo
vidjeti bez očiju jer i naša ‘fizička’ tijela također su prividi. Pogledate li sada svoje
tijelo čini se kao da je u sobi, ili gdje god se nalazili, ali u ‘fizičkom’ obliku ono
.
postoji samo u vašoj ‘glavi’ Sam je mozak tek dekodirana tvorevina valnog oblika, a
dokodiranje vrše ustvari informacije u tim valnim oblicima. Mozak koji vidimo tek
je njegova holografska verzija. Informacija se može kodirati, da, ali također može
biti programirana da bude dekoder drugih informacija, kao što je računalo ustvari
informacija kodirana na način da očitava druge informacije iz softvera.

iskustvo kao dokaz
Krasan primjer ovoga o čemu govorim o prividnoj stvarnosti daje Michael Talbot
u knjizi Holografski svemir gdje iznosi priču o scenskom hipnotizeru na zabavi koju
je organizirao njegov otac. Zabavljajući goste, hipnotizer je uvodio ljude u stanje
transa te je jednom od gostiju, Tomu, rekao da, kada se vrati u budno stanje, neće
vidjeti vlastitu kćer. Hipnotizer je potom postavio djevojčicu ravno pred njezina oca
i pucnuo prstima, ili štogod da već hipnotizeri rade. ‘Probudivši’ Toma upitao ga je
vidi li svoju kćer koja je stajala na nekoliko centimetara od njega. Ne, rekao je ovaj,
nema je. Hipnotizer je stavio ruku iza leđa djevojčice i upitao Toma vidi li što on
(hipnotizer) drži u svojoj ruci, iako je između njih stajala djevojčica. Da, rekao je
Tom, u hipnotizerovoj ruci vidi ručni sat. Može li pročitati tekst ugraviran na satu?
Napregnuvši se da bolje vidi, Tom je tekst pročitao dok je njegova kći stajala ‘čvrsto’
između njega i sata. U stvarnosti koju promiče etablirana ‘znanost’ to je nemoguće,
premda, u biti, nije. Hipnotizer je u Tomov mozak/um usadio duboko podsvjesno
uvjerenje da u sobi nema njegove kćeri, čime je dekodni sustav mozga naveden da
zanemari energetsko polje koje predstavlja tijelo njegove kćeri i da ga ne ‘iščitava’ .
‘Fizički’ prizor u sobi postojao je samo u Tomovom mozgu, a ako nema ‘očitanja’
energetskog polja njegove kćeri ona se neće pojaviti u ‘holografskom’ filmu koji
stvara njegov mozak. Svi ostali u toj sobi vidjeli su Tomovu kćer jer njihovi dekodni
sustavi nisu bili programirani, poput njegovog, da to ne učine. Iz tog će razloga
,
neki ljudi vidjeti ‘duha’ NLO ili neko ne-ljudsko biće a drugi neće, ovisno o tome
hoće li njihov mozak dekodirati određeno energetsko polje u holografsku stvarnost.
Postoji jedan oblik disfunkcije mozga znane kao ‘prozopagnozija, ponekad zvane
pod nazivom „facijalno sljepilo” koja ljudima onemogućuje da prepoznaju lica.
U nekim slučajevima to čak može utjecati na njihovu sposobnost da prepoznaju