Page 436 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Kozmički internet 423

U ‘fizičkom’ obliku ova stvarnost postoji jedino kada, promatranjem ili
fokusiranošću, bude dekodirana. Kada računalo dekodira softverski program s diska
on ne stavlja sve na ekran istovremeno. Ono što se pojavljuje na ekranu samo je ono
što računalo promatra - očitava i dekodira na disku toga trenutka. Preostali dio
diska ne pojavljuje se na ekranu jer se ne nalazi u procesu dekodiranja. Isti je slučaj s
našom stvarnošću. Dok ju ne promatramo ona postoji samo u svojem energetskom
valnom obliku.
Atomi i subatomske čestice ‘fizički’ su izrazi valnih oblika. Ovdje se ne radi
0 „ili ovom/ili onom” već o nečem što je „isto kao” ili što predstavlja „različite
izraze nečega”. Na primjer, tvorevina valnih oblika na holografskoj snimci ili
interferencijskom uzorku ne nestaje kada laser očitava informacije i stvara holografski
prikaz. Hologram i interferencijski uzorak postoje istovremeno. Ljudsko je tijelo
istovremeno i tvorevina valnog oblika (kodirana informacija) i hologram (‘fizički’),
ukoliko se aspekti ‘fizičkog’ svijeta dekodiraju promatranjem. Tako imamo tijelo

1 energetsko polje koje nazivamo aura. jedno je kodirana informacija, a drugo je
ista ta ali ‘očitana informacija, kao u slučaju lasera na holografskoj snimci. Tijelo i
polje aure dvije su verzije istog izvora informacija i djeluju kao jedinstvena cjelina.
Neki od najnaprednijih znanstvenika iznijeli su pretpostavku da informacije možda
nisu pohranjene u mozgu nego u interferencijskom uzorku ili valnim oblicima
‘izvan’ mozga. Posve su u pravu. Naš informacijski izvor je vibracijska valna
tvorevina poznata kao polje aure, što je također i lokacija pamćenja. Mozak očitava
te informacije u auri; on ih nema u svom posjedu, osim vrlo kratkoročno. Kada
tražite određeno ime i određenu adresu u svome umu pretražujete aurično polje,
„interferencijski uzorak”. Kada veza nije posve jasna govorimo o „lošem pamćenju”,
a kada je kristalno jasna tada imamo „fotografsko pamćenje”. Postoji li problem kod
prijenosa kratkoročnih informacija do auričnog polja ljudi se često mogu detaljno
sjećati nečega što se dogodilo prije nekoliko desetljeća, ali ne i onoga od prije jedne
minute. Tijelo je povezano s aurom i višim razinama svjesnosti preko središnjeg
živčanog sustava, vrtložnih čakri i endokrinih žlijezda kao što su epifiza i hipofiza.
Karl Pribram, neurofiziolog sa Sveučilišta Stanford, jedan je od najistaknutijih
predstavnika holografskog pogleda na „fizičku stvarnost”, a autor Michael Talbot
vrlo jasno izlaže svoje viđenje u knjizi Holografski svemir:

... [Karl] Pribram je [shvatio] da predm etni svijet ne postoji, barem ne na način na
koji smo navikli vjerovati. Ono što se nalazi „izvan nas” ogroman je ocean valova i
frekvencija, a stvarnost nam izgleda čvrsta samo zato što je naš mozak sposoban uzeti
tu holografsku mrlju i pretvoriti je u kamenje, drveće i druge uobičajene predmete
koji sačinjavaju naš svijet...

... Drugim riječima, glatkoća komada finog porculana i osjećaj mekanog obalnog
pijeska pod našim nogama zapravo su tek sofisticirane verzije sindroma fantomskog
ekstremiteta [kad osoba kojoj je amputiran neki dio tijela osjeća’ odrezani ekstremitet
dugo vremena nakon njegova uklanjanja].