Page 437 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

424 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

Po Pribramu, to ne znači da oko nas ne postoje porculanske šalice i zrnca pijeska
na plaži. To samo znači da porculanska šalica ima dva vrlo različita aspekta svoje
stvarnosti. Kada se filtrira kroz leće našeg mozga ona se očituje kao šalica. No, ako
bismo se riješili naših leća doživjeli bismo ju kao interferencijski uzorak. Što je
stvarnost, a što privid? „M enije oboje stvarno” - kaže Pribram - „ili pak možemo reći
da nije stvarno ni jedno ni drugo”.

Iluziju čvrstoće stvara način na koji su napisani programi virtualne stvarnosti.
Kada kod kuće igrate kompjutorsku igricu virtualne stvarnosti tada vidite da se
ljudi, predjeli itd. doimaju čvrstima. Današnje najbolje igrice gotovo da daju privid
trodimenzionalnosti. Međutim, nitko ne misli da su prikazani prizori doista čvrsti
i trodimenzionalni, zar ne? To bi zaista bilo naivno. Naposljetku, radi se samo o
kompjutorskom programu. A zašto sve izgleda čvrsto i trodimenzionalno? Zato što
su softverske informacije kodirane tako da, očitane, stvaraju dojam čvrstoće. Mogli
bismo razjasniti još jednu neriješenu zagonetku konvencionalne znanosti i kvantne
fizike. Znanstvenici kažu da je ‘fizički’ svijet načinjen od atoma, ali istovremeno se
slažu u tome da atomi nemaju čvrstoću. To su, u osnovi, paketi energije načinjeni
od čestica koje zauzimaju oba oblika: i čestice i vala. Drugim riječima, znanstvenici
kažu da je „čvrsti fizički” svijet sastavljen od atoma koji nemaju čvrstoću (si. 198).
Kako je to moguće? Odgovor je vrlo jednostavan. Imaju li informacije sa softvera
kompjutorske igrice ikakvu čvrstoću?
Nemaju, to su samo informacije koje
računalo dekodira u privid ‘čvrstoće’ na
ekranu. Upravo to činimo i mi. Prividna
čvrstoća ovog ‘svijeta’ potječe od načina
na koji je osmišljeno dekodiranje softvera:
čvrsto drveće, čvrsti zidovi, manje čvrsta
ljudska tijela i oceani. Sve je sadržano u
informacijama i procesu dekodiranja. Na
razini valnih oblika ili vibracija, što sporije
neka stvar vibrira to se gušćom i ‘čvršćom’
doima kad je mozak dekodira. Što brže
vibrira to nam se čini manje čvrstom. Kad
vibrira brzinom koju osjetila nisu u stanju
Jezgra Elektron dekodirati ona ‘nestaje’ iz čovjekova vidnog
polja, ali se nije de-manifestirala; samo je
Slika 198: Učili smo da su atomi građevni
izašla iz frekvencijskog područja koje je
blokovi „fizičkog svijeta”, ali oni nemaju
čvrstoću. Elektroni i jezgra (također prazni, bez dostupno čovjekovom tjelesnom računalu.
čvrstoće) daleko su međusobno udaljeniji negoli Upravo se to događa kada ljudi govore da
je ovdje moguće prikazati. D aje atom veličine
su vidjeli NLO ili ‘izvanzemaljca kako se
katedrale, jezgra bi bila veličine novčića.
pojavljuje i nestaje „pred njihovim očima”.
Kako, onda, atomi stvaraju fizičku’ stvarnost?
Ono što promatraju ‘stiže’ iz - te ‘odlazi’
Nikako, jer to i ne mogu. Prividna čvrstoća je
iluzija procesa dekodiranja. u - neku drugu vibracijsku stvarnost