Page 419 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

406 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

kada su plombe zamijenjene drugim materijalima i nakon programa detoksifikacije
organizma od žive. Sve to vrijeme nije imala pojma da njena duboka i mračna
depresija, obilježena čak i odlascima u ustanovu za mentalne bolesti, nije bila ‘njezina’
nego je bila posljedica utjecaja žive na njen sustav tjelesnog računala. Svatko tko je
u to vrijeme poznavao, liječio ili promatrao tu ženu bio bi smatrao da je mentalno
i emocionalno stanje koje vide ‘njena osobnost i da je ‘ona’ manično-depresivna
osoba. Ali njeno stanje nije bilo ‘ona, bio je to živin utjecaj na kemijsku ravnotežu
njenog tjelesnog računala koji je uzrokovao da ono pogrešno dekodira stvarnost.
Kad ‘mislimo’ ili osjećamo neku emociju to pokreće elektrokemijski proces u mozgu
i tijelu kao rezultat električnih signala i kemikalija koje tijelo odašilje i otpušta. Isto
tako, vrijedi i obratno: kemikalije i električna polja mogu ‘nas’ natjerati da osjećamo
određene emocije. Drugim riječima, oni remete dekodni sustav tjelesnog računala.
Opet treba reći da su ono što nazivamo ‘kemikalije’ i električne pojave zapravo
informacije koje dekodiramo u ono što unutar ove stvarnosti percipiramo kao
kemikalije i elektricitet. One mogu uzrokovati veliku štetu u tjelesnom računalu zato
što njihove informacije mogu poremetiti informacijski koncept tijela. Neskladne
elektrokemijske informacije dekodiraju se u nesklad koji zovemo bolešću, smrću
i... emocionalnom neravnotežom koja je, barem na jednoj razini, elektrokemijske
naravi. Iz istog razloga mnogi ljudi koji žive u blizini antena za mobitele i strujnih
vodova mogu biti depresivni, kao i mnoga djeca koja konzumiraju kemikalijama
pretrpanu hranu i piće te postaju podložni hiperaktivnosti i drugim promjenama
ponašanja. Kemijsko smeće koje jedu i piju dovodi u neravnotežu elektrokemijski
sustav, što se očituje kao neuravnoteženo ponašanje.
Ljudi koji su imali iskustvo tik do smrti (kada su ‘umrli’ te su kasnije oživljeni)
govore o odlasku na jedno mjesto blaženstva i ljubavi gdje nisu imali nikakvih
emocija, barem ne onakvih kakve su proživljavali u ‘fizičkom’ tijelu. Točno znam
0 čemu govore jer sam to i sam iskusio, samo u ponešto drukčijim okolnostima. U
tom ne-emocionalnom stanju čovjek nije hladan i bešćutan, baš suprotno. Ondje
jedino nema one emocije ljudskoga tipa. Emocionalne reakcije dio su kompjutorskog
softvera koji se očituje kao programirane reakcije koje nisu ništa drugo negoli
elektrokemijske reakcije manifestirane preko reptilskog mozga. Pod utjecajem svake
situacije, iskustva, televizijskog programa, filma ili bilo čega drugog, ‘nesvjesni’ ljudi
stalno se voze uelektrokemijskom „vlaku smrti” punom emocionalnih reakcija. To je,

1opet, poput utipkavanja podataka (iskustva), pritiska na tipku enter’ i promatranja
kako se datoteke iz tvrdog diska i softverskih programa očitavaju na vašem ‘ekranu’ .
Primijetio sam kako mnogo ljudi pati od onoga što nazivam „emocionalnom
ovisnošću” utoliko što postanu ovisni o kemikalijama koje se otpuštaju u različitim
mentalnim i emocionalnim stanjima. Mogu npr. postati ovisni o kemikalijama
koje stvara depresija, ili zabrinutost, ili navala adrenalina izazvana natjecanjem ili
opasnošću. Takvi ljudi neprestano manifestiraju iskustva, uglavnom podsvjesno,
koja im daju ‘fiks’ njihove odabrane droge. Stanični receptori koji apsorbiraju
emocionalne kemikalije isti su oni koji apsorbiraju heroin ili kokain. S obzirom da
te reakcije potječu iz reptilskog mozga to znači da su ove emocionalne ovisnosti, kao