Page 415 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

402 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

oči kod nekih ptica, što im omogućuje
da opaze ribu iz velike visine. To je lako
objašnjivo. Oveznačajkeprogramirane
su u tjelesno računalo tih životinjskih
vrsta kad ih je stvorio arhitekt, ili
arhitekti, virtualne stvarnosti te kada
su uvedene u igru (si. 183). Također
je moguće da arhitekti ‘unaprjeđuju
vrste u skladu s promjenom krajolika
virtualne stvarnosti, ali budući da
je ‘fizički’ oblik biološko računalo,
za tim, barem u većini slučajeva,
nema potrebe. Ono što nazivamo
‘evolucijom’ je tjelesno računalo koje
prima informacije iz svojeg okoliša i
reagira prilagodbom.
Ako se te promjene izvrše dovoljno
brzo da zadrže korak s promjenom
okoliša to se zove ‘evolucija. Ako
se promjene zbivaju presporo to se
zove izumiranje. Arhitekti virtualne
Slika 183: Životinje također imaju tjelesna računala
stvarnosti, ‘svemira’ , također su
- kao i sva ‘izička’ stvorenja - a njihove programe
f
mogli odabrati i brisanje programa,
može pisati njihov tvorac te se mogu mijenjati
što bi se također doživjelo kao
(‘evoluirati’) ili izbrisati (mogu ‘izumrijeti’).
‘izumiranje’ Možemo vidjeti kako su
.
ti programi jasno upisani u životinjske vrste, a usklađeni su s ostalim dijelovima
igre. Rakuni opstaju i razvijaju se preko osjetljivosti svojih ruku i prstiju, pa su
nekih 60 posto površine rakunovog neokorteksa pisci programa posvetili rukama.
Pomoću svojih brkova miševi čitaju i ulaze u interakciju sa svijetom, a polovica
njihovog osjetilnog korteksa povezana je s brkovima. Kako je do toga došlo? Klik,
klik, ‘enter’. Izraz ‘mutacija’ definira se kao „promjena DNK slijeda unutar gena ili
kromosoma nekog organizma, što rezultira stvaranjem nove značajke ili osobine
kakve nema u roditeljskoj vrsti”. Ove promjene generira sustav tjelesnog računala
koji prima informacije iz svog okoliša i neprestano procjenjuje posljedice po svoju
udobnost i opstanak. Jedan od primjera je proces termoregulacije koji održava
tjelesnu temperaturu unutar određenih razina čak i kad je tijelo suočeno s vrlo
kolebljivim vanjskim uvjetima vrućine i hladnoće. Tijelo se stalno više ili manje
prilagođava, reagirajući na unutarnje i vanjske promjene i izazove (fizičke, mentalne
i emocionalne). Ove prilagodbe tjelesnog računala naposljetku vode do trajnih
promjena ukoliko postoje trajne modifikacije njegova okruženja.